Rechnungsstellung an Selbstzahler je račun koji apoteka izdaje kupcu koji sam plaća uslugu. Navodi obe strane, opisuje uslugu, sadrži datum izvršenja i iznos, a kupac može da ga prosledi dalje.
Rechnungsstellung an Selbstzahler je praktični završetak postupka Privatliquidation. Apoteka je izvršila uslugu, osoba koja ju je primila plaća iz svog džepa, a apoteka izdaje dokument u kojem stoji ko je šta uradio, kada i za koji iznos. Račun nije formalnost, jer je dokaz da je transakcija obavljena i osnova za knjigovodstvo. To je ujedno i jedini papir koji klijent ima ako želi da slučaj dalje prosledi nekome drugom.
Račun za Selbstzahlera mora da navodi četiri stavke.
Opšti nemački propisi o fakturisanju dodaju stavke koje svaki poslovni račun mora da sadrži, a to su redni broj računa, datum izdavanja i poreski broj apoteke.
Da li iznos uključuje PDV i po kojoj stopi je pitanje koje svaka apoteka prvo postavlja, mada tretman zavisi od toga šta je tačno obavljeno i kakav stav poreski organi imaju prema toj vrsti usluge. To je pitanje za tvog Steuerberatera pre pisanja prve fakture, a ne posle prve kontrole. Odluka mora da se donese pre nego što se šablon postavi, jer faktura to mora tačno da prikaže.
Račun je ujedno i dokument koji kupac može da podnese privatnom osiguranju ili poslodavcu ako želi. Apoteka može da kaže toliko i na tome treba da stane, jer nema garancije da će nešto biti vraćeno, nema stope koju bi navela niti razloga da je nagoveštava.
Lekar koji naplaćuje privatnom pacijentu radi po GOÄ, a apoteka ne, pa cenovnik na koji je osiguravač navikao ne pokriva apotekarski deo. Usluge u kategoriji apothekenübliche Dienstleistung obično se fakturišu na ovaj način, a iznos na računu mora da odgovara ceni unapred navedenoj prema Preisangabenverordnung.
Ovaj unos u rečniku je opšta informacija o nemačkom zakonu o apotekama i apotekarskoj praksi. Ne predstavlja pravni savet. Za obavezujuća uputstva za svoju apoteku obrati se svojoj Landesapothekerkammer.