Privatliquidation znači direktno fakturisanje osobi koja je primila uslugu, jer je ta osoba sama plaća. Apoteka određuje cenu, izdaje račun u svoje ime i naplaćuje od kupca, a ne od Krankenkasse.
Privatliquidation je jednostavan slučaj naplate. Apoteka pruža uslugu, osoba koja ju je dobila plaća za nju, a apoteka izdaje račun u svoje ime za tu uslugu. Niko to ne odobrava unapred i niko ne refundira naknadno. To je cela razlika u odnosu na deo poslovanja koji se refundira, iako menja mnogo više od samog novca.
Kada plaća Krankenkasse, cena, dokumentacija i uslovi za ostvarivanje prava određuju se van apoteke. Packungsfixum je utvrđen zakonom, a pharmazeutische Dienstleistung se plaća iz pDL fonda po određenoj naknadi i utvrđenom protokolu. Kada plaća kupac, apoteka odlučuje šta nudi i koliko naplaćuje, ali snosi i komercijalni rizik, zajedno sa rizikom da račun nikada ne bude plaćen. Usluge iz kategorije apothekenübliche Dienstleistung obično se fakturišu na ovaj način.
Faktura mora da ispunjava uobičajene nemačke propise o fakturisanju, pa ove stavke moraju da se nalaze na njoj:
Upravo za tu poslednju tačku apoteke najviše žele brz odgovor, a to je jedino mesto gde ga ovaj tekst neće dati. Da li se određena usluga oporezuje po standardnoj stopi, po sniženoj stopi ili je oslobođena kao heilberufliche Leistung, zavisi od toga šta je tačno urađeno i kakav je trenutni stav poreskih organa. Poreski tretman treba da odredi Steuerberater apoteke pre nego što se napiše prva faktura, a ne posle prve kontrole.
GOÄ se često pominje u istom dahu i vredi to jasno razdvojiti. To je cenovnik koji lekar koristi kada naplaćuje privatnom pacijentu, pa pošto apoteka nije lekar, ne fakturiše po njemu. Kada je lekar uključen u uslugu, taj lekar obračunava svoj deo po GOÄ, a apoteka fakturiše samo onaj deo koji je sama obavila.
Ovaj unos u rečniku je opšta informacija o nemačkom zakonu o apotekama i apotekarskoj praksi. Ne predstavlja pravni savet. Za obavezujuća uputstva za svoju apoteku obrati se svojoj Landesapothekerkammer.