Diskretionskarte je mala kartica ili znak na pultu na koji kupac može pokazati da zatraži privatan razgovor, a da ništa ne kaže naglas. To je gest ljubaznosti koji apoteka sama bira, a ne zakonska obaveza.
Diskretionskarte je mala kartica ili diskretan znak koji stoji na pultu, obično sa kratkom porukom poput molbe za razgovor na mirnijem mestu. Kupac koji ne želi da objašnjava svoj razlog pred redom pokaže na nju, a zaposleni iza pulta nastavlja razgovor na drugom mestu. To je ceo mehanizam i funkcioniše zato što kupac više ne mora naglas da kaže o čemu se radi.
Pozicija odlučuje da li će se uopšte koristiti:
Apoteka koja nudi zdravstvene usluge ima više koristi od kartice nego apoteka koja samo izdaje lekove. Čim su merenje, uzorak ili test deo usluge, kupci dolaze sa pitanjima koja radije ne bi postavili u prostoriji. Neki od njih će inače izaći iz apoteke a da ništa ne pitaju. Kartica i osoblju daje jasan trenutak, jer je zahtev nedvosmislen i niko ne mora da procenjuje da li je kupac želeo privatnost.
To treba iskreno opisati, jer nijedan propis ne zahteva Diskretionskarte i nijedan nadzorni organ je ne traži na uvid. Ono što je obavezno jeste mogućnost poverljivog savetovanja, a upravo to stoji iza pojma Beratungsraum. Kartica je samo znak, pa apoteci treba mesto gde razgovor zaista može da se obavi, bilo da je to zaklonjen kutak, odvojena prostorija ili korak dalje od pulta. Apoteka koja ponudi privatnost, a zatim odgovara na kasi, napravila je više štete nego koristi.
Dve stvari čine karticu stvarnom:
Razgovor zadržava svoje zahteve, jer duža diskusija o merenju ili uzorku i dalje zahteva Aufklärung und Einwilligung pre nego što se bilo šta uradi. Usluga koja se nudi kao apothekenübliche Dienstleistung procenjuje se na osnovu tog razgovora.
Ovaj unos u rečniku je opšta informacija o nemačkom zakonu o apotekama i apotekarskoj praksi. Ne predstavlja pravni savet. Za obavezujuća uputstva za svoju apoteku obrati se svojoj Landesapothekerkammer.