
Apoteka koja razmatra venöse Blutentnahme (vensko vađenje krvi) obično se prvo pita da li će ordinacije u komšiluku to shvatiti kao napad. Po zakonu, saradnja sa lokalnom ordinacijom (Arztpraxis) je zakonita i potpuno uobičajena, jer nemački zakon o apotekama ne zabranjuje saradnju između apoteke i lekara.
Ono što zabranjuje znatno je uže. § 11 Abs. 1 ApoG (Apothekengesetz) zabranjuje dogovore o usmeravanju pacijenata, dodeljivanju recepata i favorizovanju određenih lekova, a § 11 Abs. 1a dodaje Makelverbot, zabranu posredovanja sa receptima radi koristi. Okidač je dogovor ili plaćanje, zbog čega razgovor, zajednički događaj ili upućivanje korisnika lekaru ne potpadaju pod to.
Taj jaz košta novca, jer apoteka koja svaki kontakt smatra zabranjenim ili odustaje od usluge ili je pokreće u tišini.
Većina nesporazuma počinje parafraziranjem, pa evo § 11 Abs. 1 Satz 1 ApoG u celosti:
Nosioci dozvole i osoblje apoteka ne smeju, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, sklapati pravne poslove niti dogovore sa lekarima ili drugim osobama koje se bave lečenjem bolesti, niti sa trećim licima, čiji je predmet povlašćena isporuka određenih lekova, upućivanje pacijenata, usmeravanje recepata ili izrada lekova bez potpunog navođenja sastava.
Sva četiri navedena predmeta su transakciona, a glagoli su Rechtsgeschäfte vornehmen i Absprachen treffen. Ništa od toga ne obuhvata apoteku koja ordinaciju obavesti o nekoj usluzi.
Ta granica je važna jer § 12 ApoG čini takav pravni posao ništavim, § 25 ApoG predviđa Geldbuße do 20.000 evra, a § 299a StGB čini primanje koristi za Zuführung von Patienten krivičnim delom.
(Muster-)Berufsordnung, koji je usvojio 130. Deutscher Ärztetag 13. maja 2026. godine, propisuje odgovarajuću obavezu u § 31. Absatz 1 zabranjuje lekaru da prima korist za Zuweisung von Patientinnen und Patienten, a Absatz 2 glasi: "Sie dürfen ihren Patientinnen und Patienten nicht ohne hinreichenden Grund bestimmte Ärztinnen oder Ärzte, Apotheken, Heil- und Hilfsmittelerbringer oder sonstige Anbieter gesundheitlicher Leistungen empfehlen oder an diese verweisen."
Ordinacija koja okleva da navede apoteku poštuje tu odredbu, a ne izražava neprijateljstvo, i pošto formulacija glasi "ohne hinreichenden Grund", preporuka iz opravdanog razloga nije zabranjena.
| Situacija | Šta je to | Workable | Zbog čega ne uspeva |
|---|---|---|---|
| Befund ide klijentovom lekaru | Befund (izveštaj o rezultatima) ide tamo gde klijent zatraži | Da | Apoteka bira, ili jedna podrazumevana adresa |
| Ordinacija preporučuje apoteku | Lekar odgovara pacijentu koji pita gde da ode | Da | Bilo kakva povratna korist ili odsustvo hinreichender Grund |
| Zajedničko informativno veče | I jedni i drugi govore o zdravstvenoj temi na lokalnom događaju | Da | Pretvaranje u prodajni kanal ili isplata mimo honorara za predavača |
| Naknada po upućenom klijentu | Novac ili nenovčana pogodnost, po osobi | Ne | Zuführung von Patienten u § 11 Abs. 1 ApoG i § 299a StGB |
| Stalak sa lecima u ordinaciji | Izloženi štampani materijali jedne ordinacije | S pažnjom | Ekskluzivnost, plaćanje prostora ili recipročni dogovor |
| Navođenje jedne ordinacije za dalje praćenje | Farmaceut navodi ordinaciju nakon što je Befund van referentnog opsega | Rizično | Jedna podrazumevana ordinacija umesto lekara klijenta |
U izdanju KBV PraxisNachrichten od 18. juna 2026., predsednik KBV-a dr Andreas Gassen izjavio je da farmaceuti "hervorragende Pharmazeuten sind, aber keine ärztliche Ausbildung haben", a potpredsednik dr Stephan Hofmeister naveo je trošak za ordinacije: "Personen, bei denen nach ärztlicher Anamnese vielleicht gar keine Testung erforderlich gewesen wäre, werden anschließend in die Praxis geschickt (...) Und dort wird dann erneut getestet werden."
Predsednik ALM e.V. dr Michael Müller naveo je 21. maja 2026. da vensko vađenje krvi "nije izolovana tehnička usluga, već deo medicinskog dijagnostičkog procesa za koji odgovara lekar", a predsednik SpiFa dr Dirk Heinrich dodao je dan kasnije: "Ko vadi krv, mora i da zna zašto, za šta, pod kojim uslovima i sa kojom medicinskom posledicom."
Nijedna od tri strane ne kaže da farmaceut ne može stručno da izvadi krv. Sve tri navode da laboratorijski rezultat svoju vrednost dobija iz indikacije iza njega i tumačenja nakon njega, i to ima smisla. Zakon na deo toga daje odgovor, jer § 11c ApoG u okviru Apothekenversorgung-Weiterentwicklungsgesetz (ApoVWG) ograničava vađenje krvi na approbierter Apotheker sa potvrđenom ärztliche Schulung, na odrasle i u dijagnostičke svrhe, i isključuje delegiranje Aufklärung, Anamnese ili saglasnosti.
Ponavljanje testiranja je deo na koji apoteka može da utiče, jer se rezultat ponavlja kada ordinacija ne može da utvrdi odakle potiče. Befund na memorandumu akkreditiertes Labor, koji sadrži metodu, Referenzbereich i vreme vađenja krvi, predstavlja dokument koji ordinacija može da koristi, dok snimak ekrana iz aplikacije to nije.
Veliki deo sukoba potiče od redosleda, jer se ordinacija koja za uslugu prvi put čuje od pacijenta sa odštampanim nalazom u ruci dovodi u nezgodan položaj. Kratko pismo pre pokretanja usluge, u kojem se navode ponuđene analize, laboratorija, ko je završio ärztliche Schulung i da se u apoteci ne postavlja dijagnoza, otklanja većinu toga i ne sadrži nikakav sporazum, pa ostaje van domašaja § 11 ApoG.
Komercijalni argument važi i u suprotnom smeru, jer apoteka koja lekaru uputi Befund van referentnog opsega donosi termin koji bi ordinacija inače imala kasnije ili ga uopšte ne bi imala.
Iskren zaključak za kraj: pravna granica je uska, a odnos je širok. Neke ordinacije će pozdraviti ovu uslugu kao pharmazeutische Dienstleistung, neke će ostati uzdržane, a mali broj će se principijelno protiviti, što je pre poslovni nego pravni problem.
Druga osetljiva tačka, oglašavanje, ima sopstveni zakon. § 1 Abs. 1 Nr. 2 HWG primenjuje Heilmittelwerbegesetz na Verfahren und Behandlungen kad god se tvrdnja odnosi na Erkennung von Krankheiten, tako da plaćena usluga testiranja potpada pod njegov opseg.
§ 3 HWG zabranjuje irreführende Werbung, što obuhvata predstavljanje Befund-a kao dijagnoze. § 11 Abs. 1 Satz 1 Nr. 2 HWG zabranjuje oglašavanje usmereno ka potrošačima zasnovano na preporukama ljudi koji rade u zdravstvu, pa je citat lokalnog lekara na flajeru problem sam po sebi. Tekst poput iste analize koje radi tvoj lekar, ali bez čekanja odmah donosi prijavu po HWG-u i poziv iz ordinacije.
Da li je dozvoljeno poslati Befund ličnom lekaru kupca
Da, kada klijent sam navede ordinaciju i zatraži to, jer je izbor na klijentu i ne postoji dogovor između apoteke i ordinacije. Ono što § 11 Abs. 1 ApoG obuhvata jeste Absprache o usmeravanju pacijenata, a pisani zahtev u dokumentaciji razdvaja to dvoje.
Da li lekar može da preporuči našu apoteku za vađenje krvi
Na to odgovara lekarski Berufsordnung, a ne ApoG, jer § 31 Abs. 2 MBO-Ä zabranjuje preporučivanje određene apoteke ohne hinreichenden Grund. Preporuka sa opravdanim razlogom je dozvoljena, a svaka povratna korist uklanja taj osnov.
Možemo li da ugovorimo naknadu sa ordinacijom za klijente koje nam uputi
Ne, i ovo je najjasnija zabrana u ovoj oblasti, jer predstavlja Zuführung von Patienten iz § 11 Abs. 1 ApoG i izlaže obe strane članovima § 299a i § 299b StGB. Popusti i nenovčane pogodnosti računaju se na isti način.
Da li je ApoVWG promenio Zuweisungsverbot
Prečišćeni tekst § 11 ApoG sadrži isti Absatz 1 kao i ranije, jer je reforma dodala § 11c ApoG za venöse Blutentnahme umesto da ponovo otvara Zuweisungsverbot. Predlog na Deutscher Apothekertagu u oktobru 2024. godine zatražio je zakonsko pojašnjenje, ali ono nije stiglo.
Šta možemo bezbedno da kažemo u oglasu za uslugu testiranja
Činjenični opis toga šta se meri, ko obavlja vađenje krvi, koja laboratorija analizira uzorak i šta rezultat nije – sve to ostaje u okviru § 3 HWG. Uporedne tvrdnje u odnosu na ordinacije, preporuke lekara i obećanja o ishodima izazivaju pritužbe.
Apoteka proverava tekst sa svojom apotekarskom komorom, piše ordinacijama u svom području pre otvaranja usluge, dogovara čitljiv format nalaza sa svojom laboratorijom i brine da u dogovoru nema plaćanja ni sa jedne strane. Cene su u tekstu o uslugama za samoplatioce, a šira argumentacija u kritici reforme i prilikama i testiranju na licu mesta.
Ovaj članak pruža opšte informacije o nemačkom zakonu o apotekama i poslovnoj praksi i ne predstavlja pravni savet. O pojedinačnim slučajevima odlučuje nadležna Apothekerkammer, nadležni organ ili advokat.

Aniva brine o laboratoriji, logistici i izveštaju. Ti zadržavaš odnos sa pacijentima i sopstveni brend.
Dvadeset minuta i znaćeš da li se uklapa u tvoj sistem.