PCR je skraćenica za lančanu reakciju polimeraze. Ona višestruko umnožava određeni deo genetskog materijala dok ga ne bude dovoljno za detekciju, zbog čega može da otkrije patogen i dok je prisutna količina još veoma mala.
Klijenti po imenu traže PCR, obično misleći da žele tačan test, pa koristan odgovor opisuje šta metoda radi umesto da se složi da je bolja.
PCR traži genetski materijal samog patogena, što predstavlja direktan nalaz, zbog čega ova metoda može rano da otkrije infekciju, pre nego što telo stvori bilo kakav merljiv odgovor. Test na antitela radi suprotno i traži odgovor organizma, kome je potrebno vreme da se pojavi. Ova dva testa zato odgovaraju na različita pitanja i imaju različite vremenske okvire, pa nijedan nije naprosto bolji. Period između infekcije i merljivog odgovora je diagnostische Lücke.
Dva ograničenja idu uz svaki PCR rezultat:
Za apoteku je praktično pitanje gde se analiza obavlja. PCR je laboratorijski rad i ide u akreditovanu laboratoriju, za razliku od Point-of-Care testa koji daje odgovor na licu mesta. Ta razlika određuje koliko dugo tim treba da kaže da se čeka na rezultat, kao i ko sme da kaže šta rezultat znači.
Pravila rukovanja koja prate metodu su ona koja apoteka zapravo kontroliše. Svaki PCR uzorak ima transportni medijum i navedeni vremenski okvir, a oba spadaju u Präanalytik, a ne u analizu. Uzorak koji se osuši ili zakasni ne daje slab rezultat, već uopšte ne daje rezultat.
Jedna rečenica pokriva razgovor za pultom. PCR traži sam patogen, dok test na antitela traži odgovor tela na njega, pa pravi izbor zavisi od toga kada se uzima uzorak, a ne od toga koji test zvuči bolje. Ako kupac insistira na PCR testu za pitanje na koje PCR ne može da odgovori, iskren odgovor je reći koji test daje odgovor.
Ovaj unos u rečniku je opšta informacija o nemačkom zakonu o apotekama i apotekarskoj praksi. Ne predstavlja pravni savet. Za obavezujuća uputstva za svoju apoteku obrati se svojoj Landesapothekerkammer.