Impfstatus je evidencija o tome koje je vakcine osoba primila i kada. Apoteke dobijaju pitanja o tome svakodnevno, kako zato što mogu da vakcinišu, tako i zato što je evidencija veoma često nepotpuna.
Dve stvari čine status vakcinacije pitanjem za apoteku, a ne samo za ordinaciju. Apoteke mogu da vakcinišu u okvirima koji su im propisani, pa se evidencija mora proveriti pre nego što se bilo šta primeni. Sama evidencija je često problem, jer je knjižica izgubljena, datumi nedostaju ili je poslednji unos star decenijama.
Apoteka ima tri dozvole u vezi sa kartonom i dve stroge zabrane:
Upravo se kod te poslednje tačke mešaju laboratorijski rad i saveti o vakcinaciji. Merenje antitela pokazuje šta je prisutno u krvi na dan uzimanja uzorka, pa nije propusnica i ne zamenjuje dokumentovanu vakcinaciju. Za većinu vakcina ne postoji prag koji se može tumačiti kao zaštićen ili nezaštićen, a tamo gde je merenje zaista informativno, akreditovana laboratorija to navodi i ističe referentni opseg koji primenjuje.
Uslužni deo mora da se proveri pre nego što se ponudi. Da li određena vakcinacija spada u pharmazeutische Dienstleistung, i ko u timu sme da je da nakon koje ärztliche Schulung, utvrđeno je pravilima, a ne prepušteno apoteci. Pisana beleška u Standardarbeitsanweisung je najjeftiniji način da odgovor ostane isti u celom timu.
Vakcinacija obavljena u apoteci mora da se dokumentuje, a ta dokumentacija kasnije štiti apoteku. Pet stavki treba uneti u evidenciju istog dana, umesto da se naknadno rekonstruišu po sećanju:
Ovaj unos u rečniku je opšta informacija o nemačkom zakonu o apotekama i apotekarskoj praksi. Ne predstavlja pravni savet. Za obavezujuća uputstva za svoju apoteku obrati se svojoj Landesapothekerkammer.