Der Behandlungsvertrag je ugovor između apoteke i osobe koja prima uslugu. Apoteka je dužna da uslugu pruži uz dužnu pažnju i propisno je dokumentuje, osoba je dužna da plati ugovorenu naknadu, a ugovor se zaključuje čim se usluga prihvati.
Behandlungsvertrag je pravni odnos koji stoji iza usluge i lako ga je prevideti jer je retko na papiru. Prema nemačkom građanskom zakoniku, ovakav ugovor obavezuje jednu stranu da pruži uslugu u skladu sa priznatim standardima struke i da zabeleži šta je urađeno, dok druga strana duguje dogovorenu naknadu. Primenjeno na apoteku, to znači da apoteka duguje pravilno izvršenu i pravilno dokumentovanu uslugu, dok osoba koja je zakazala duguje dogovorenu naknadu.
Zaključuje se kada se ponuđena usluga prihvati, što se u svakodnevnoj praksi dešava bez ikakvog potpisivanja. Osoba zakaže termin, dođe, čuje šta usluga podrazumeva i koliko košta i pristane da se nastavi, pa ugovor postoji od tog trenutka i ništa više nije potrebno da bi obavezivao obe strane.
Pisana forma ništa ne menja u tome da li ugovor postoji, ali mnogo menja u tome da li se njegovi uslovi kasnije mogu dokazati. To je iskren argument da se obim, cena i ograničenja usluge zabeleže pisano pre nego što usluga počne.
To nije isti dokument kao pristanak i spajanje ta dva u jedno je greška koju vredi izbeći. Aufklärung und Einwilligung odnosi se na samu intervenciju, što znači da je osoba razumela šta će joj biti urađeno i pristala na to, a bez toga je intervencija nezakonita bez obzira na to koliko je komercijalni ugovor bio ispravan. Behandlungsvertrag se odnosi na odnos pružanja usluge, odnosno ko kome šta duguje, pa su to dva odvojena pitanja sa odvojenom evidencijom i u praksi odvojenim potpisima tamo gde se potpisi uopšte prikupljaju.
Iz ugovora proizilaze tri obaveze i sve tri su važne u svakodnevnom radu apoteke:
Ovaj unos u rečniku je opšta informacija o nemačkom zakonu o apotekama i apotekarskoj praksi. Ne predstavlja pravni savet. Za obavezujuća uputstva za svoju apoteku obrati se svojoj Landesapothekerkammer.