Anamnese vor der Blutentnahme je kratka strukturisana anamneza koju apoteka uzima pre vađenja krvi, a obuhvata antikoagulacionu terapiju, probleme sa zgrušavanjem, ranije nesvestice i ruku koju treba izbegavati. Na osnovu nje se odlučuje da li će se krv uopšte vaditi tog dana i predstavlja korak skrininga umesto dijagnoze.
Anamnese vor der Blutentnahme je kratak strukturisan skup pitanja koja se postavljaju pre nego što iko posegne za poveskom, i predstavlja korak provere umesto kliničke procene. Apoteka odlučuje samo jedno, odnosno da li da danas uopšte obavi vađenje krvi i pod kojim uslovima, i ne formira utisak o zdravlju te osobe.
Pitanja je malo i svaki put su ista, zbog čega im je mesto u dokumentu Standardarbeitsanweisung kao stalnom obrascu, umesto u sećanju onoga ko je trenutno u smeni:
Ništa od toga ne donosi sud o osobi. Odgovor ili menja tehniku, poput poluležećeg položaja i duže kompresije, ili pomera vađenje krvi za drugi dan, ili se završava time da apoteka odbije uslugu i uputi klijenta lekaru. Odbijanje je legitiman ishod i tim treba tako i da ga doživi.
Anamnese se često meša sa Aufklärung und Einwilligung, i ta dva koraka idu jedan za drugim, iako imaju suprotne uloge. Tokom Anamnese klijent daje apoteci ono što joj je potrebno da odluči da li da nastavi, dok pristanak daje klijentu ono što mu je potrebno da odluči da li da prihvati. Oba se dokumentuju i oba se čuvaju.
Dve navike prave razliku u praksi, i obe se odnose na dokumentaciju. Odgovori se zapisuju umesto da se pamte, jer se nedokumentovano pitanje ne razlikuje od pitanja koje nikada nije postavljeno ako se kasnije pokrene pitanje odgovornosti. Provera se ponavlja na svakom terminu umesto da se kopira iz kartona, jer se terapija menja između poseta. Za vensko vađenje krvi najvažnija su pitanja o antikoagulansima i nesvestici.
Ovaj unos u rečniku je opšta informacija o nemačkom zakonu o apotekama i apotekarskoj praksi. Ne predstavlja pravni savet. Za obavezujuća uputstva za svoju apoteku obrati se svojoj Landesapothekerkammer.