
Protein pre spavanja znači sveži sir, čašu mleka, činiju jogurta ili šejk, unete u pola sata pre nego što ugasiš svetlo. Ideja iza toga je da tvoje telo nastavlja da obnavlja mišiće dok spavaš, pa aminokiseline pred spavanje daju telu gradivni materijal dok ta obnova traje. Jedna studija sa Univerziteta u Mastrihtu citira se skoro svaki put kada se ta tema pokrene, obično kao jedan broj, a taj broj vredi pažljivo pročitati pre nego što bilo šta promeniš u svojoj večeri.
Tvrdnja na koju nailaziš na društvenim mrežama glasi da četrdeset grama proteina pred spavanje povećava sintezu mišićnih proteina za dvadeset dva posto. Sinteza mišićnih proteina je brzina kojom tvoje telo gradi nove mišićne proteine, a meri se u laboratoriji tako što se ljudima daju aminokiseline obeležene teškim izotopom, nakon čega se uzima mali uzorak mišića. Brojka je stvarna, potiče iz objavljene studije, a skoro sve što se uz nju podrazumeva slabije je nego što taj broj sugeriše.
Tvoji mišići se neprekidno obnavljaju i razgrađuju, svakog sata svakog dana, a ravnoteža između te dve brzine odlučuje da li dobijaš ili gubiš mišićnu masu. Kada ne jedeš nekoliko sati, razgradnja je brža od obnavljanja, pa je bilans negativan. Phillips i kolege su to direktno izmerili kod dobrovoljaca natašte i zabeležili neto bilans mišićnih proteina od minus 0,057 procenata na sat u mirovanju, što se razlikovalo od nule u svakom trenutku merenja 1.
Noćni san je najduži period koji većina ljudi provede bez hrane. Ako završiš večeru u osam uveče i ponovo jedeš u sedam ujutru, tvoje telo provede jedanaest sati bez aminokiselina iz hrane. Upravo zato su istraživači uopšte počeli da se zanimaju za protein pred spavanje, jer je to jedini dug period u običnom danu kada niko nije pokušao da hrani ljude.
Pre nego što nastaviš da čitaš, ovde stoji jedna iskrena napomena. Niko nije izmerio u kom satu obična večera prestaje da snabdeva telo aminokiselinama tokom stvarnog noćnog sna, pa je popularan opis cele noći kao dugog posta pretpostavka, a ne merenje.
Kazein je spori protein u mleku i upravo njega koristi gotovo svaka studija o unosu pred spavanje. Boirie i kolege uporedili su kazein sa proteinom surutke kod istih dobrovoljaca. Kazein je podigao aminokiseline u krvi do platoa koji je trajao šest do sedam sati, dok je protein surutke dao viši vrh koji je prošao za četiri do pet sati 2. Kazein stvara meki ugrušak u želucu, što usporava njegovo pražnjenje u creva, pa aminokiseline pristižu tokom većeg dela noći umesto odjednom.
Ta ista studija sadrži detalj koji većina članaka izostavlja. Kazein je dao bolji ukupni bilans proteina uglavnom zato što je smanjio razgradnju proteina za trideset četiri odsto, dok je surutka stimulisala sintezu proteina otprilike dvostruko snažnije od kazeina 2. Uobičajena tvrdnja da je kazein bolji protein za izgradnju mišića suprotna je onome što je taj eksperiment pokazao.
Pitanje koje je važno za užinu pred spavanje jeste da li se išta od nje apsorbuje dok spavaš, jer bi varenje realno moglo da se uspori tokom noći. Varenje se tokom noći ne usporava dovoljno da bi napravilo razliku, jer su istraživači obeležili sam kazein kako bi mogli da ga prate tokom noći. Oko polovine unetog proteina pojavilo se u krvotoku kao aminokiseline tokom narednih sedam i po sati, i u prvobitnom ispitivanju i u njegovom većem nastavku 34.
Res i kolege dali su zdravim mladim muškarcima četrdeset grama obeleženog kazeina trideset minuta pre spavanja, ili napitak bez ičega, i merili šta se dešavalo tokom narednih sedam i po sati 3. Muškarci su bili podeljeni u dve odvojene grupe umesto da prođu kroz oba uslova, a jedno merenje je izgubljeno zbog zapušenog katetera, pa rezultat za mišiće poredi osam muškaraca sa sedam. Ukupni bilans proteina u telu, odnosno sve što je izgrađeno u telu minus sve što je razgrađeno, bio je jasno bolji nakon proteina, sa plus 61 naspram minus 11 mikromola po kilogramu uz p-vrednost ispod 0,01. Taj deo rezultata je jasan i niko ga ne osporava.
Podatak o sintezi je daleko manje siguran nego što njegova popularnost sugeriše. Rad navodi da su stope sinteze mešovitih mišićnih proteina bile oko dvadeset dva odsto više nakon unosa proteina, a zatim u istoj rečenici kaže da je to dostiglo graničnu značajnost pri p-vrednosti od 0,05 3. P-vrednost je šansa da se vidi tolika razlika ako protein nije uradio ništa, a 0,05 je tačno linija koju većina istraživača smatra pragom da bi verovala rezultatu. Još četiri detalja dizajna ograničavaju za šta taj broj može da se koristi.
Šest godina kasnije ista grupa je ponovila studiju na trideset šest muškaraca, koristeći trideset grama kazeina i direktno mereći miofibrilarni protein 4. Aminokiseline iz napitka su se dokazano ugradile u mišićni protein, a ukupni balans tela se ponovo poboljšao, ali se sama stopa sinteze uopšte nije promenila. Tri grupe su imale vrednosti od 0,057, 0,055 i 0,055 procenata na sat, uz p-vrednost od 0,850.
Autori ovo tumače kao efekat doze, jer je trideset grama manje od četrdeset. Takvo tumačenje je razumno, mada je podjednako moguće i drugo: da granični rezultat kod petnaest muškaraca nije opstao u ponovljenom ispitivanju sa znatno većom statističkom snagom. Ispitivanje na starijim muškarcima podržava objašnjenje zasnovano na dozi, pošto je četrdeset grama povećalo noćnu sintezu, dok dvadeset grama nije 5.
U svakom slučaju, jedan zaključak je čvrst. Trideset grama kazeina pre spavanja nije povećalo sintezu mišićnih proteina u eksperimentu sa najvećom statističkom snagom koji je iko sproveo.
Jedno merenje tokom noći je zanimljivo, ali ljude zanima da li ta navika gradi mišiće tokom više meseci. Snijders i saradnici su dvanaest nedelja trenirali četrdeset četiri mladića i polovini njih davali 27,5 grama proteina sa petnaest grama ugljenih hidrata svake večeri pred spavanje 6. Ta grupa je ostvarila veći napredak: 3,6 kvadratnih centimetara veću površinu poprečnog preseka kvadricepsa i 34 kilograma veći zbirni maksimum za jedno ponavljanje, odnosno najveću težinu koju su mogli da podignu jednom, sabranu kroz sve vežbe.
Problem je grupa za poređenje, koja je dobila napitak bez kalorija. Grupa na proteinima je stoga unosila oko 1,9 grama proteina po kilogramu dnevno, dok je grupa za poređenje unosila oko 1,3 7. To ispitivanje poredi više proteina sa manje proteina, pa ti ne može reći ništa o dobu dana kada je protein unet.
I sami istraživači koji su je sproveli kažu isto. U svom kasnijem pregledu pišu da se pretpostavlja da korist prvenstveno dolazi od većeg ukupnog unosa proteina, a ne od samog vremena unosa. Dodaju da tek treba utvrditi da li samo vreme unosa donosi dodatnu korist 8.
Četiri studije sprovele su očigledan eksperiment i dale isti protein u dva različita doba dana. Nijedna od njih četiri nije pokazala nikakvu razliku, a dve su održale ukupan dnevni unos proteina istim u svakoj grupi.
Meta-analiza vremena unosa proteina uopšte došla je do istog zaključka. Kada su Schoenfeld i saradnici kontrolisali ostale promenljive, efekat vremena unosa potpuno je nestao, dok je ukupan dnevni unos proteina bio najjači pokazatelj toga koliko su mišićne mase ljudi dobili 13.
Dakle, iskren zaključak je da je užina pred spavanje dodatni obrok. Deluje jer dodaje proteine u tvoj dan, a nema dobrih dokaza da isti proteini u jedanaest uveče rade više nego što bi uradili u tri po podne.
Brige koje ljudi imaju u vezi sa jelom pred spavanje takođe se ne vide u podacima.
Jedno istraživanje jeste izmerilo veću potrošnju energije tokom sna nakon unosa proteina pred spavanje, ali je razlika iznosila oko 33 kalorije za celu noć, što je premalo da bi bilo kome značilo 16. Sistematski pregled jedanaest studija zaključio je da 24 do 48 grama kazeina pred spavanje ima ograničen ili nikakav efekat na metabolizam ili apetit 17.
Jedan nalaz je nepovoljan i zaslužuje da se jasno kaže. Kod žena koje se malo kreću i imaju prekomernu telesnu težinu ili gojaznost, užina pred spavanje povisila je insulin natašte sledećeg jutra i HOMA-IR vrednost, izračunatu meru insulinske rezistencije, bez obzira na to da li je užina bila surutka, kazein ili ugljeni hidrati 18. Svaka grupa u toj studiji jela je užinu, pa je poređenje između vrsta užine, a ne u odnosu na to da se ništa ne jede.
Doza koja je delovala u laboratoriji je 40 grama, dok 30 grama nije povećalo sintezu mišićnih proteina u jedinom ispitivanju odgovarajuće snage 34. Ako jedeš pred spavanje baš zbog efekta na mišiće, ciljaj višu vrednost, ali imaj na umu da dokazi zapravo podržavaju ukupan dnevni unos.
Evo šta svaka namirnica daje, na 100 grama, a zatim po uobičajenoj porciji.
Za 40 grama samo iz hrane zato ti je potrebno oko 375 grama Magerquarka, 320 grama zrnastog sira ili 390 grama nemasnog grčkog jogurta. To je velika činija, što je praktičan razlog zašto je većina istraživanja koristila prah.
Odgovor u potpunosti zavisi od toga šta već jedeš i deli se u dve jasne grupe.
Ako već unosiš više od oko 1,6 grama proteina po kilogramu telesne mase dnevno i raspoređuješ ih po obrocima, užina pred spavanje nema šta da doda. Nijedno ispitivanje koje je testiralo upravo ovakvu situaciju nije pokazalo razliku. Biciklisti u studiji u kampu već su unosili preko 2,5 grama po kilogramu, pa dodavanje 40 grama pred spavanje nije promenilo nijedno merenje 11.
Ako ti je dnevni unos proteina nizak, što je često kod ljudi koji malo jedu za doručak i ručak, užina pred spavanje je jedan od najlakših načina da dodaš 25 do 40 grama bez menjanja bilo kog drugog obroka. To je stvarna korist, mada je razlog ukupan unos, a ne vreme obroka.
Starijim osobama se to najčešće preporučuje, pa vredi jasno izneti dokaze. Četrdeset grama pre spavanja zaista povećava noćnu sintezu mišićnih proteina kod starijih muškaraca 5. Nijedno ispitivanje to još nije pretvorilo u više mišića ili veću snagu tokom programa treninga. Dva su pokušala kod starijih muškaraca i nijedno nije pokazalo prednost uzimanja pred spavanje u odnosu na protein u drugo doba dana ili bez njega 1221.
Procentualna promena brzine sinteze takođe je manja stvar nego što zvuči. Trommelen i kolege pratili su odakle potiču aminokiseline u novom mišićnom proteinu. Napitak od 25 grama činio je devet odsto onoga što je izgrađeno, a napitak od 100 grama dvadeset sedam odsto 22. Ostatak je recikliran iz proteina koje je tvoje sopstveno telo razgradilo.
Iz ovoga sledi šira pouka od užine pred spavanje, a to je da jedno laboratorijsko merenje nije obećanje o tvom telu tokom godine. Mitchell i saradnici izmerili su rast sinteze mišićnih proteina od 235 procenata nakon prvog treninga, a zatim su pratili iste muškarce tokom šesnaest nedelja treniranja. Veličina tog ranog rasta nije ništa predvidela o tome koliko je mišića svaki muškarac dobio, uz korelaciju od 0,10 23.
Zato je praktičan odgovor kratak. Prvo izračunaj dnevni unos proteina, ciljaj na oko 1,6 grama po kilogramu ako treniraš i iskoristi veče ako ti se tada najlakše uklapa u dan. Kvark, jogurt, zrnasti sir i mleko rade isti posao kao i prah, bez merljivog uticaja na to kako spavaš.
Proteini su jedna od retkih stvari u ishrani gde količina koja ti je potrebna zavisi od brojeva koje zaista možeš da izmeriš kod sebe, uključujući tvoju mišićnu masu, bubrežne markere i aktivnost. Krvni panel je način da saznaš da li su proteini ograničenje za tvoje rezultate, ili su to tvoje gvožđe ili tvoj vitamin D.

Većina ljudi procenjuje svoje zdravlje po tome kako se oseća, a osećaj je mutna slika koju je lako pogrešno protumačiti.
Godišnje članstvo od 199 € godišnje ili 0,55 € dnevno.

Aniva brine o laboratoriji, logistici i izveštaju. Ti zadržavaš odnos sa pacijentima i sopstveni brend.
Dvadeset minuta i znaćeš da li se uklapa u tvoj sistem.