
Kada crvena krvna zrnca puknu unutar epruvete, Diagnostics as a Service proizvod prikazuje rezultat kalijuma koji potiče od tog oštećenja, a ne iz krvi korisnika. Naziv za to oštećenje je hemoliza. Ona spada u širu oblast zvanu preanalitika, koja obuhvata sve između vađenja krvi i trenutka kada testiranje počinje.
Većina materijala o preanalitici koje smo pročitali tvrdi da se najveći deo laboratorijskih grešaka dešava pre nego što uzorak stigne do analizatora. Ta tvrdnja ide u pravom smeru. Ipak, gornja granica broja koji se obično navodi veća je od najviše vrednosti koju beleže objavljene studije. Ovaj članak donosi stvarne brojke. Zatim obrađuje kako oštećen uzorak utiče na konkretne rezultate, šta uzorak iz prsta može, a šta ne može da zameni, kao i šta standard za prikupljanje uzoraka ISO 20658 zahteva i od koga.
Pre analizatora, prema većini objavljenih podataka. Dve najčešće citirane studije potiču sa jednog bolničkog odeljenja u Padovi. Prva, objavljena 1997. godine, otkrila je 189 grešaka u 40.490 analiza i pokazala da je 68,2 odsto njih nastalo pre analize.1
Ista grupa je ponovila istraživanje deset godina kasnije na 51.746 analiza i prijavila 61,9 odsto.2 Tako je druga brojka oko šest procentnih poena niža od prve, sa istog odeljenja i iz iste vrste brojanja.
U celokupnoj literaturi objavljeni podaci predstavljaju opseg, a ne jedan broj. Pregledni rad jednog od istih autora navodi taj opseg kao 46 do 68,2 posto pre analize i 18,5 do 47 posto posle nje.3
Brojka od 60 do 70 odsto koja se navodi ima drugačije poreklo. Potiče iz preglednog rada iz 2011. godine čiji autori navode da preanalitičke greške čine gotovo 60 do 70 odsto svih problema.4
Taj pregledni rad prenosi tu brojku, a ne meri ništa sam. Prema našem tumačenju, ta brojka je zaokruživanje objavljenog raspona, a gornja granica tog raspona, 68,2 %, potiče iz jedne studije sa 189 grešaka. Raspon je iskreniji podatak za navođenje, a njegovim navođenjem argument ništa ne gubi.
Dve studije na kojima se zasniva ova tvrdnja potiču sa jednog bolničkog odeljenja u Padovi. Rad iz 1997. pronašao je 189 grešaka u 40.490 analiza, od čega 68,2 odsto pre same analize. Ponovljena studija iste grupe iz 2007. pokazala je 61,9 odsto. Objavljeni raspon u literaturi iznosi od 46 do 68,2 odsto. Izvori: Plebani i Carraro, Clinical Chemistry 1997; Carraro i Plebani, Clinical Chemistry 2007; Plebani, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2006; Lippi i saradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2011.
Dovoljno često da se za to mora planirati. Španski nacionalni program kvaliteta objavljuje osamnaest pokazatelja u svojim laboratorijama članicama. Medijana stope odbijanja među svim zahtevima u tom programu iznosila je 2,18 odsto.5
Među tim odbijenim uzorcima, hemoliza je vodeći uzrok. Jedan pregledni rad navodi da čini čak 40 do 70 posto svih neodgovarajućih uzoraka i do 3,3 posto svih rutinskih uzoraka.6
Oni koji su od početka bili u crvenim krvnim zrncima. Studija sa 48 analita, uz referentnu grupu od oko petnaest hiljada uzoraka po markeru, pokazala je koliko se tri od tih rezultata razlikuju kako se hemoliza pogoršava. To su kalijum, laktat-dehidrogenaza i aspartat-aminotransferaza.7
Kalijum je bio viši za 0,24 milimola po litru pri najblažem stepenu hemolize i za 1,21 milimola po litru pri najtežem. Laktat dehidrogenaza je bila viša za 91 jedinicu po litru pri najblažem stepenu i za 442 pri najtežem. Aspartat aminotransferaza je bila viša za 6,5 jedinica pri najblažem i za 27,5 pri najtežem.7
To su prilagođene razlike dobijene iz rutinskih podataka jedne laboratorije, a ne iz kontrolisanog eksperimenta.
Tri česta rezultata kako se hemoliza pogoršava, u poređenju sa referentnom grupom od oko petnaest hiljada uzoraka za svaki marker. Kalijum raste za 0,24 milimola po litru pri najblažem stepenu, a za 1,21 pri najtežem. Laktat-dehidrogenaza raste za 91 jedinicu po litru i za 442. Aspartat-aminotransferaza raste za 6,5 jedinica i za 27,5. Izvor: Ma i saradnici, PLoS ONE 2026.
Oštećenje ne mora biti vidljivo da bi bilo značajno. Jedna ranija studija pokazala je klinički značajne promene kod aspartat aminotransferaze, laktat dehidrogenaze, kalijuma, natrijuma i hlorida u uzorcima gde je hemoliza bila blaga ili uopšte nije bila vidljiva.8
Očigledan odgovor na poznato odstupanje je korekcioni faktor, ali su ga isti autori isključili. Reakcija na hemolizu bila je previše raznolika da bi se statistički korigovala, pa ta studija ne podržava korekcioni faktor.8 Nismo pronašli kasniju studiju koja ga utvrđuje.
Za većinu markera da, uz kalijum i hlorid kao dva izuzetka koja izdvaja jedno objavljeno poređenje. Pregled i meta-analiza dvadeset šest studija utvrdili su snažnu ukupnu korelaciju između samostalno uzete kapilarne krvi i venske krvi. Tamo gde je odgovor da ili ne, podudaranje je bilo gotovo potpuno.9
To je jedna objedinjena vrednost za veoma različite markere, a ne rezultat za svaki od njih. Isto istraživanje je takođe pokazalo da je kapilarno uzorkovanje manje bolno od vađenja krvi iz vene, a da su uređaji za nadlakticu manje bolni od uboda u prst.9
Pregled marker po marker potiče iz jedne studije. Ona je uporedila ubod u prst i uređaj za nadlakticu sa venskim vađenjem krvi kod 480 odraslih osoba. Šesnaest od osamnaest testiranih markera bilo je klinički uporedivo prema sopstvenim pravilima studije za prihvatanje uzoraka. Kalijum i hlorid pokazali su ograničenu zamenljivost.10
Ista studija je otkrila više hemolize kod uboda u prst nego kod uređaja za nadlakticu.10 I kalijum i hlorid se menjaju usled hemolize,8 što tumačimo kao verovatan razlog zašto se te dve kapilarne vrednosti nisu poklopile.
U dvadeset šest studija korelacija između samostalno prikupljene kapilarne krvi i venske krvi bila je snažna, a podudarnost kod odgovora da ili ne gotovo savršena. U studiji na četiristo osamdeset odraslih, šesnaest od osamnaest markera bilo je klinički uporedivo, ali kalijum i hlorid nisu. Izvori: Schroeder i saradnici, Clinical Biochemistry 2025; Deza i saradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2026.
Iskren stav o samostalnom uzimanju uzorka je uzak, a ne opšti. Samostalno uzimanje uzorka funkcioniše za većinu rutinskog panela, a kalijum i hlorid su dva markera koja nisu prošla. Taj nalaz potiče iz jednog poređenja kod 480 odraslih, a ne iz većeg broja istraživanja. Lista svakog dobavljača treba da bude jednako precizna po pitanju toga koje markere izostavlja.
Manje nego što materijali dobavljača obično pretpostavljaju. Standard pokriva prikupljanje i transport uzoraka za medicinska laboratorijska ispitivanja i objavljen je 19. maja 2023. Prema tekstu standarda, on ne postavlja numerička ograničenja za vreme ili temperaturu. Umesto toga, od laboratorije zahteva da sama definiše svoja ograničenja i pokaže da ona važe.11
Videli smo da ga materijali dobavljača opisuju kao evropski standard, što on nije. To je međunarodni standard i nismo pronašli njegovu evropsku verziju za koju bi se mogla tvrditi usklađenost.11
Pošto standard ne postavlja brojke, one moraju da dođu od dobavljača. Traži od dobavljača četiri stvari i uz svaku zatraži razlog. Nijedna od te četiri nije sertifikat.
Aniva prikuplja uzorke preko sopstvene mreže, a ne preko podizvođača. Sve, od porudžbine do ekrana sa rezultatima, kupuje se odjednom, umesto da se sklapa od pet dobavljača. Tokom celog procesa, brend partnera je jedini sa kojim se klijent susreće.
Vredi rešiti koji markeri idu uz koji metod uzimanja uzorka pre nego što bilo šta napraviš. Ponesi svoju listu markera kada zakažeš demo.
Ovaj članak opisuje objavljena istraživanja o tome kako uzorci krvi propadaju pre analize. Reč je o opštim informacijama, a ne o kliničkom ili laboratorijskom savetu, i izbor metode prikupljanja za bilo koji marker pitanje je za tvoju laboratoriju.

Aniva brine o laboratoriji, logistici i izveštaju. Ti zadržavaš odnos sa pacijentima i sopstveni brend.
Dvadeset minuta i znaćeš da li se uklapa u tvoj sistem.