Aniva
8
 min čitanja

Diagnostics as a Service i kvalitet uzoraka: zašto uzorci krvi propadaju pre testiranja i koje rezultate to menja

Većina laboratorijskih grešaka dešava se pre samog analizatora, ali brojka koju svi navode zapravo je zaokruženi raspon iz jednog kasnijeg pregleda. Evo stvarnih brojki, šta oštećen uzorak čini određenim rezultatima i gde samostalno uzimanje uzorka funkcioniše, a gde ne.
Naslovna slika objave na blogu
Autor
Robert Jakobson
Objavljeno
1. oktobar 2026.

Kada crvena krvna zrnca puknu unutar epruvete, Diagnostics as a Service proizvod prikazuje rezultat kalijuma koji potiče od tog oštećenja, a ne iz krvi korisnika. Naziv za to oštećenje je hemoliza. Ona spada u širu oblast zvanu preanalitika, koja obuhvata sve između vađenja krvi i trenutka kada testiranje počinje.

Većina materijala o preanalitici koje smo pročitali tvrdi da se najveći deo laboratorijskih grešaka dešava pre nego što uzorak stigne do analizatora. Ta tvrdnja ide u pravom smeru. Ipak, gornja granica broja koji se obično navodi veća je od najviše vrednosti koju beleže objavljene studije. Ovaj članak donosi stvarne brojke. Zatim obrađuje kako oštećen uzorak utiče na konkretne rezultate, šta uzorak iz prsta može, a šta ne može da zameni, kao i šta standard za prikupljanje uzoraka ISO 20658 zahteva i od koga.

Gde nastaju greške kod analiza krvi?

Pre analizatora, prema većini objavljenih podataka. Dve najčešće citirane studije potiču sa jednog bolničkog odeljenja u Padovi. Prva, objavljena 1997. godine, otkrila je 189 grešaka u 40.490 analiza i pokazala da je 68,2 odsto njih nastalo pre analize.1

Ista grupa je ponovila istraživanje deset godina kasnije na 51.746 analiza i prijavila 61,9 odsto.2 Tako je druga brojka oko šest procentnih poena niža od prve, sa istog odeljenja i iz iste vrste brojanja.

U celokupnoj literaturi objavljeni podaci predstavljaju opseg, a ne jedan broj. Pregledni rad jednog od istih autora navodi taj opseg kao 46 do 68,2 posto pre analize i 18,5 do 47 posto posle nje.3

Brojka od 60 do 70 odsto koja se navodi ima drugačije poreklo. Potiče iz preglednog rada iz 2011. godine čiji autori navode da preanalitičke greške čine gotovo 60 do 70 odsto svih problema.4

Taj pregledni rad prenosi tu brojku, a ne meri ništa sam. Prema našem tumačenju, ta brojka je zaokruživanje objavljenog raspona, a gornja granica tog raspona, 68,2 %, potiče iz jedne studije sa 189 grešaka. Raspon je iskreniji podatak za navođenje, a njegovim navođenjem argument ništa ne gubi.

Where laboratory errors happen A study published in 1997 found 68.2 percent of laboratory errors happened before testing, in 189 errors at one hospital. The same department's repeat in 2007 found 61.9 percent. The range published across the literature is 46 to 68.2 percent, and the quoted 60 to 70 percent comes from a 2011 review rather than from a count. Where laboratory errors happen The share of laboratory errors that happen before testing, as the studies actually report it. Published 1997 68.2 % 189 errors in 40,490 analyses, one hospital Published 2007 61.9 % 160 errors in 51,746 analyses, same department Highest in the literature 68.2 % 46 to 68.2 percent across studies The often-quoted 60 to 70 percent is not a count of its own. We read it as a rounding of the range, from a review published in 2011. Sources: Plebani and Carraro, Clinical Chemistry 1997. Carraro and Plebani, Clinical Chemistry 2007. Plebani, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2006, for the range. Lippi and colleagues, same journal 2011, for the rounded figure.

Dve studije na kojima se zasniva ova tvrdnja potiču sa jednog bolničkog odeljenja u Padovi. Rad iz 1997. pronašao je 189 grešaka u 40.490 analiza, od čega 68,2 odsto pre same analize. Ponovljena studija iste grupe iz 2007. pokazala je 61,9 odsto. Objavljeni raspon u literaturi iznosi od 46 do 68,2 odsto. Izvori: Plebani i Carraro, Clinical Chemistry 1997; Carraro i Plebani, Clinical Chemistry 2007; Plebani, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2006; Lippi i saradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2011.

Koliko često uzorak propadne?

Dovoljno često da se za to mora planirati. Španski nacionalni program kvaliteta objavljuje osamnaest pokazatelja u svojim laboratorijama članicama. Medijana stope odbijanja među svim zahtevima u tom programu iznosila je 2,18 odsto.5

Među tim odbijenim uzorcima, hemoliza je vodeći uzrok. Jedan pregledni rad navodi da čini čak 40 do 70 posto svih neodgovarajućih uzoraka i do 3,3 posto svih rutinskih uzoraka.6

Koje rezultate menja oštećen uzorak?

Oni koji su od početka bili u crvenim krvnim zrncima. Studija sa 48 analita, uz referentnu grupu od oko petnaest hiljada uzoraka po markeru, pokazala je koliko se tri od tih rezultata razlikuju kako se hemoliza pogoršava. To su kalijum, laktat-dehidrogenaza i aspartat-aminotransferaza.7

Kalijum je bio viši za 0,24 milimola po litru pri najblažem stepenu hemolize i za 1,21 milimola po litru pri najtežem. Laktat dehidrogenaza je bila viša za 91 jedinicu po litru pri najblažem stepenu i za 442 pri najtežem. Aspartat aminotransferaza je bila viša za 6,5 jedinica pri najblažem i za 27,5 pri najtežem.7

To su prilagođene razlike dobijene iz rutinskih podataka jedne laboratorije, a ne iz kontrolisanog eksperimenta.

What a broken sample changes As haemolysis worsens across four levels, potassium is 0.24 to 1.21 millimoles per litre higher, lactate dehydrogenase 91 to 442 units per litre higher, and aspartate aminotransferase 6.5 to 27.5 units per litre higher. What a broken sample changes How three common results differ as red blood cells break open, from mild to worst. Potassium millimoles per litre +0.24 +0.53 +0.95 +1.21 Lactate dehydrogenase units per litre +91 +176 +297 +442 Aspartate aminotransferase units per litre +6.5 +12.0 +20.0 +27.5 Source: Ma and colleagues, PLoS ONE 2026, a study of about fifteen thousand samples per marker against a reference group with no haemolysis. The four bars are the four haemolysis levels from mildest to worst. An earlier study found the response too varied to correct for statistically.

Tri česta rezultata kako se hemoliza pogoršava, u poređenju sa referentnom grupom od oko petnaest hiljada uzoraka za svaki marker. Kalijum raste za 0,24 milimola po litru pri najblažem stepenu, a za 1,21 pri najtežem. Laktat-dehidrogenaza raste za 91 jedinicu po litru i za 442. Aspartat-aminotransferaza raste za 6,5 jedinica i za 27,5. Izvor: Ma i saradnici, PLoS ONE 2026.

Oštećenje ne mora biti vidljivo da bi bilo značajno. Jedna ranija studija pokazala je klinički značajne promene kod aspartat aminotransferaze, laktat dehidrogenaze, kalijuma, natrijuma i hlorida u uzorcima gde je hemoliza bila blaga ili uopšte nije bila vidljiva.8

Očigledan odgovor na poznato odstupanje je korekcioni faktor, ali su ga isti autori isključili. Reakcija na hemolizu bila je previše raznolika da bi se statistički korigovala, pa ta studija ne podržava korekcioni faktor.8 Nismo pronašli kasniju studiju koja ga utvrđuje.

Da li je ubod u prst jednako dobar kao vađenje krvi iz vene?

Za većinu markera da, uz kalijum i hlorid kao dva izuzetka koja izdvaja jedno objavljeno poređenje. Pregled i meta-analiza dvadeset šest studija utvrdili su snažnu ukupnu korelaciju između samostalno uzete kapilarne krvi i venske krvi. Tamo gde je odgovor da ili ne, podudaranje je bilo gotovo potpuno.9

To je jedna objedinjena vrednost za veoma različite markere, a ne rezultat za svaki od njih. Isto istraživanje je takođe pokazalo da je kapilarno uzorkovanje manje bolno od vađenja krvi iz vene, a da su uređaji za nadlakticu manje bolni od uboda u prst.9

Pregled marker po marker potiče iz jedne studije. Ona je uporedila ubod u prst i uređaj za nadlakticu sa venskim vađenjem krvi kod 480 odraslih osoba. Šesnaest od osamnaest testiranih markera bilo je klinički uporedivo prema sopstvenim pravilima studije za prihvatanje uzoraka. Kalijum i hlorid pokazali su ograničenu zamenljivost.10

Ista studija je otkrila više hemolize kod uboda u prst nego kod uređaja za nadlakticu.10 I kalijum i hlorid se menjaju usled hemolize,8 što tumačimo kao verovatan razlog zašto se te dve kapilarne vrednosti nisu poklopile.

Finger prick against vein draw Capillary blood shows a strong overall correlation with venous blood across twenty-six studies, near perfect agreement on yes or no answers, and sixteen of eighteen markers clinically comparable in a study of 480 adults. Potassium and chloride showed limited interchangeability in that study, and the finger prick produced more haemolysis than the upper-arm device. Finger prick against vein draw What the comparison studies show, and the two markers that failed. What holds up A strong overall correlation across twenty-six studies Near perfect agreement where the answer is yes or no Sixteen of eighteen markers clinically comparable in one study of 480 adults Less pain than a vein draw, and least with an upper-arm device What does not Potassium, in the single comparison study Chloride, in the same comparison study More haemolysis with a finger prick than with an upper-arm device Sources: Schröder and colleagues, Clinical Biochemistry 2025, a review and meta-analysis of twenty-six studies. Deza and colleagues, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2026, on 480 adults with both a finger prick and an upper-arm device against a vein draw.

U dvadeset šest studija korelacija između samostalno prikupljene kapilarne krvi i venske krvi bila je snažna, a podudarnost kod odgovora da ili ne gotovo savršena. U studiji na četiristo osamdeset odraslih, šesnaest od osamnaest markera bilo je klinički uporedivo, ali kalijum i hlorid nisu. Izvori: Schroeder i saradnici, Clinical Biochemistry 2025; Deza i saradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2026.

Gde to ostavlja proizvod Diagnostics as a Service

Iskren stav o samostalnom uzimanju uzorka je uzak, a ne opšti. Samostalno uzimanje uzorka funkcioniše za većinu rutinskog panela, a kalijum i hlorid su dva markera koja nisu prošla. Taj nalaz potiče iz jednog poređenja kod 480 odraslih, a ne iz većeg broja istraživanja. Lista svakog dobavljača treba da bude jednako precizna po pitanju toga koje markere izostavlja.

Šta zahteva ISO 20658?

Manje nego što materijali dobavljača obično pretpostavljaju. Standard pokriva prikupljanje i transport uzoraka za medicinska laboratorijska ispitivanja i objavljen je 19. maja 2023. Prema tekstu standarda, on ne postavlja numerička ograničenja za vreme ili temperaturu. Umesto toga, od laboratorije zahteva da sama definiše svoja ograničenja i pokaže da ona važe.11

Videli smo da ga materijali dobavljača opisuju kao evropski standard, što on nije. To je međunarodni standard i nismo pronašli njegovu evropsku verziju za koju bi se mogla tvrditi usklađenost.11

Šta dobavljač usluge Diagnostics as a Service treba da može da ti kaže

Pošto standard ne postavlja brojke, one moraju da dođu od dobavljača. Traži od dobavljača četiri stvari i uz svaku zatraži razlog. Nijedna od te četiri nije sertifikat.

  • Koje markere dobavljač ne nudi za kapilarno uzorkovanje i zašto. Objavljeno poređenje već navodi kalijum i hlorid, pa odgovor koji ne pominje nijedan od njih vredi dodatno ispitati.
  • Period stabilnosti za svaki marker i studija koja stoji iza njega. ISO 20658 ne postavlja numerička ograničenja, pa taj broj može da potiče samo iz sopstvenog validacionog rada dobavljača.
  • Stopa odbacivanja, izmerena, a ne obećana. To je broj koji pokazuje koliko često metoda uzorkovanja zakaže u uobičajenoj upotrebi.
  • Šta se dešava kada uzorak nije upotrebljiv, ko obaveštava klijenta i ko plaća ponavljanje. Ako nema utvrđenog odgovora, to vredi znati pre nego što se bilo šta potpiše.

Gde je Aniva po ovom pitanju

Aniva prikuplja uzorke preko sopstvene mreže, a ne preko podizvođača. Sve, od porudžbine do ekrana sa rezultatima, kupuje se odjednom, umesto da se sklapa od pet dobavljača. Tokom celog procesa, brend partnera je jedini sa kojim se klijent susreće.

Vredi rešiti koji markeri idu uz koji metod uzimanja uzorka pre nego što bilo šta napraviš. Ponesi svoju listu markera kada zakažeš demo.

Napomene i izvori

  1. Plebani M, Carraro P. Mistakes in a stat laboratory, types and frequency. Clinical Chemistry, 1997;43(8):1348-1351. 189 grešaka u 40.490 analiza, od kojih je 68,2 odsto bilo preanalitičkih. doi.org/10.1093/clinchem.43.8.1348
  2. Carraro P, Plebani M. Errors in a stat laboratory, types and frequencies ten years later. Clinical Chemistry, 2007;53(7):1338-1342. 160 potvrđenih grešaka u 51.746 analiza, od čega je 61,9 odsto bilo preanalitičkih. doi.org/10.1373/clinchem.2007.088344
  3. Plebani M. Errors in clinical laboratories or errors in laboratory medicine? Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2006;44(6):750-759. Navodi objavljeni raspon od 46 do 68,2 odsto pre analize i 18,5 do 47 odsto nakon nje. doi.org/10.1515/CCLM.2006.123
  4. Lippi G i saradnici. Preanalytical quality improvement, from dream to reality. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2011;49(7):1113-1126. Pregledni rad koji navodi skoro 60 do 70 procenata. doi.org/10.1515/CCLM.2011.600
  5. Caballero A i saradnici. Evaluation of eighteen quality indicators from the external quality assurance preanalytical programme of the Spanish Society of Laboratory Medicine. Advances in Laboratory Medicine, 2022;3(2):175-200. Medijana ukupne stope odbijanja 2,182 odsto zahteva. doi.org/10.1515/almed-2021-0097
  6. Lippi G i saradnici. Haemolysis, an overview of the leading cause of unsuitable specimens in clinical laboratories. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2008;46(6):764-772. Do 3,3 odsto rutinskih uzoraka i 40 do 70 odsto neodgovarajućih uzoraka. doi.org/10.1515/CCLM.2008.170
  7. Ma C i saradnici. Real-world study, assessing the impact of hemolysis on 48 biochemical and immunological analytes through big data analysis. PLoS ONE, 2026;21(1):e0340265. Korigovane razlike prema indeksu hemolize u odnosu na referentnu grupu od oko petnaest hiljada uzoraka po markeru. doi.org/10.1371/journal.pone.0340265
  8. Lippi G i saradnici. Influence of hemolysis on routine clinical chemistry testing. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2006;44(3):311-316. Klinički značajne promene pri blagoj ili neprimetnoj hemolizi, kao i nalaz da je odgovor previše promenljiv za pouzdanu korekciju. doi.org/10.1515/CCLM.2006.054
  9. Schröder D i saradnici. Comparison of laboratory results and pain perception in self-sampled capillary blood versus venous blood sampling, a systematic review and meta-analysis. Clinical Biochemistry, 2025;138:110965. Dvadeset šest studija, ukupna korelacija 0,89, slaganje kod dihotomnih ishoda 0,99 i manji bol kod uređaja za nadlakticu nego kod uboda u prst. doi.org/10.1016/j.clinbiochem.2025.110965
  10. Deza S i saradnici. Venous-capillary blood agreement for routine chemistry analytes, effects of collection site and sample matrix. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2026. 480 odraslih, šesnaest od osamnaest markera klinički uporedivo, pri čemu kalijum i hlorid pokazuju ograničenu zamenljivost. doi.org/10.1515/cclm-2026-0671
  11. Međunarodna organizacija za standardizaciju, ISO 20658:2023, zahtevi za prikupljanje i transport uzoraka za medicinska laboratorijska ispitivanja, objavljeno 19. maja 2023. Definiše zahteve za utvrđivanje i validaciju stabilnosti i uslova transporta, a ne numeričke granice. To je međunarodni, a ne evropski standard. www.iso.org/standard/80035.html

Ovaj članak opisuje objavljena istraživanja o tome kako uzorci krvi propadaju pre analize. Reč je o opštim informacijama, a ne o kliničkom ili laboratorijskom savetu, i izbor metode prikupljanja za bilo koji marker pitanje je za tvoju laboratoriju.

Dodaj analize krvi u svoje poslovanje

Aniva obezbeđuje laboratorije, komplete za testiranje, dostavu, softver i dokumentaciju za zaštitu podataka. Ti nudiš analize krvi pod sopstvenim brendom. Reci nam koji su ti testovi potrebni i pokazaćemo ti kako to funkcioniše.

Zakaži demo

Tvoje buduće ja te čeka

Počni da gradiš najzdraviju deceniju svog života.

Pridruži se danas