
Svi brendovi dodataka ishrani i velnesa dobijaju isto pitanje od svojih kupaca, i to najkraće koje ikada dobiju, jer kupac jednostavno želi da zna da li proizvod kod njega deluje.
To je razumno pitanje, ali u Evropi na njega ne smeš da odgovoriš.
Evropska unija vodi registar zdravstvenih tvrdnji koje hrana ili dodatak ishrani smeju da istaknu, a taj registar sadrži 2.337 unosa od kojih je samo 269 odobreno.1 U kategoriji koju brend dodataka ishrani zapravo želi, odnosno kod tvrdnji o smanjenju rizika od bolesti, čitava Evropska unija dozvoljava petnaest.
Dakle, tvoj kupac pita da li proizvod uopšte ima efekta, zakon ti zabranjuje da mu kažeš da ima, a nemaš način da mu pokažeš da li ga je imao.
Umesto toga imaš priču o sastojcima, odnosno o poreklu, studijama iza svakog jedinjenja i razlogu zašto je doza baš takva. Sve to je tačno, ali ništa od toga ne odgovara na pitanje, jer se pitanje odnosilo na kupca, dok se odgovor odnosi na proizvod.
Kada ne možeš da dokažeš dejstvo, ono što kupca zadržava kod tebe jeste njegovo uverenje da mu proizvod pomaže. To nije kritika kategorije, jer je to strukturni položaj u koji te stavlja evropski zakon.
Opasna osobina verovanja je to što bledi bez ikakvog događaja koji bi označio taj trenutak. Ništa ne pođe po zlu na šta bi neko mogao da ukaže, niko se ne žali i nijedan zahtev podršci nikada nije otvoren. Kupac jednostavno prestane da primećuje razliku i jednog meseca ne obnovi pretplatu.
Ni to nećeš predvideti, jer svaki signal koji prikupljaš meri uverenje, a ne osobu koja ga ima.
Nijedan od tih signala ne govori ti da li se kod bilo koga dogodila merljiva promena, pa ti odliv kupaca stiže kao broj naknadno. Ne možeš da razdvojiš kupce kojima je proizvod pomagao od onih kojima nije.
Ograničenje onoga što smeš da kažeš potiče iz Uredbe (EZ) br. 1924/2006,2 a u Nemačkoj Heilmittelwerbegesetz uvodi dodatna ograničenja za oglašavanje svega što je povezano sa zdravljem.3 Zajedno zatvaraju gotovo svaku rečenicu koju bi brend želeo da napiše o tome kako njegov proizvod deluje na osobu.
Ono što ne isključuju jeste da nekome pokažeš njegovo sopstveno merenje.
Merenje nije tvrdnja o tvom proizvodu, jer rezultat opisuje kupca, pripada njemu i niko ne mora baš ništa da tvrdi da bi bilo korisno. Upravo ta razlika je razlog zašto je merenje dostupno evropskom brendu onda kada tvrdnja nije. To menja i ono što možeš da saznaš, jer je merenje prvi signal sa gornje liste koji se odnosi na samu osobu, a ne na njeno raspoloženje.
Klijent pita: da li ovo deluje kod mene?
Ne smeš da odgovoriš. Zakon o tvrdnjama to zabranjuje.
Umesto toga odgovaraš pričom o sastojcima.
Recenzije, ankete i ponovne kupovine mere mišljenje.
Nema obnove bez prethodnog upozorenja.
Početna analiza krvi. Rezultat je njihov.
Markeri koji se menjaju tokom ciklusa pretplate.
Ponovi testiranje, uz spremnu poruku da nema promena.
Vraćaju se da vide drugi broj.
Drugo merenje je razlog za povratak
Merenje opisuje korisnika, a ne proizvod, pa nije zdravstvena tvrdnja. Nijedan brend još nije objavio uticaj na zadržavanje korisnika.
Razlog zbog kog je ovo važno sada, a ne za pet godina, jeste to što su se očekivanja kupaca već promenila.
Tržište mršavljenja je najjasniji primer za to. Lekovi čiji se efekat vidi na vagi teško su pogodili svaki proizvod koji je konkurisao trudom i verom. Delovi tog tržišta koji i dalje rastu su oni koji dolaze uz kliničko merenje.
Ista lekcija važi i daleko izvan mršavljenja, jer kada neko jednom koristi proizvod koji mu se dokazao, proizvod bez merenja deluje kao slabija ponuda i premijum cenu je teže opravdati.
Ovde postoji i drugi efekat, i to onaj koji je komercijalno zanimljiv. Korisnik koji ima početno merenje ima nedovršen posao s tobom, jer želi da zna šta pokazuje drugo merenje. To je razlog za povratak koji ne zavisi od toga koliko je entuzijastičan ovog meseca, i jedini je takav razlog koji je ova kategorija ikada pronašla.
Ne vredi meriti sve, a loš izbor je gori nego uopšte ne početi.
Marker zaslužuje mesto u tvom panelu ako reaguje u vremenskom okviru koji pretplata može da isprati i ako korisnik može da utiče na njega. Takvi markeri ti daju pet stvari koje anketa nikada neće.
Ograničenje je jednako važno kao i sama lista. Neki sastojci uopšte nemaju marker koji vredi ponovo testirati, a neki imaju marker koji se neće promeniti tokom jednog ciklusa pretplate. Testiranje oko toga je samo predstava, kupci to sami shvate, a samo trošiš novac da ih naučiš da ti ne veruju. Napravi panel oko onoga što zaista reaguje i reci otvoreno šta ne pokriva. Naš katalog biomarkera prikazuje šta svaki marker pokazuje, a isto pitanje obradili smo za brendove dodataka ishrani u ranijem članku o tome koje markere ponovno testiranje može da pomeri.
Obe sledeće situacije će se kad-tad desiti, a obe je mnogo jeftinije rešiti ako unapred doneseš odluku.
Ponovni test neće pokazati nikakvu promenu. Kupac uradi prvo merenje, prati plan nekoliko meseci, zatim ponovi test i vidi da se broj nije pomerio. Brendovi koji to dobro rešavaju tretiraju rezultat kao informaciju i nude sledeći korak, dok brendovi koji to rade loše zaćute i puste kupca da zaključi da proizvod ne deluje. Napiši tu poruku pre nego što ti zatreba.
Stići će rezultat na koji niko u tvojoj kompaniji ne može da odgovori. Zabrinjavajuća vrednost kad-tad stigne do tebe, a verovatno nemaš lekara na platnom spisku koji bi je protumačio. Odluči sada ko kontaktira kupca, koliko brzo to radi, šta ta osoba sme da kaže i kome se kupac obraća za pravi medicinski savet iste večeri. Odgovornost pripada onome ko je prodao test, dakle pripada tebi.
I jedno i drugo su razlozi da radiš sa partnerom koji se time već bavio, na sopstvenim sistemima, umesto da odgovore otkrivaš na svojim klijentima.
Pre nego što zasnuješ poslovni plan na zadržavanju korisnika, treba da znaš da ga niko još nije stvarno dokazao.
Nekoliko velikih potrošačkih brendova dodalo je sloj testiranja u poslednje dve godine, ali nijedan nije objavio kako je to uticalo na ponovljenu kupovinu, životnu vrednost kupca ili povraćaj ulaganja. Brojke koje kruže su marketing, a ne dokazi.
Zato za sada posmatraj poboljšanje zadržavanja klijenata kao hipotezu. Uporedi merenu kohortu sa nemerenom i pogledaj šta se dešava tokom nekoliko meseci, što ti daje bolje informacije nego što ih ima cela kategorija. To su takođe informacije o tvojim sopstvenim klijentima, a ne o tuđim.
U toj praznini takođe postoji prilika, jer prvi brend koji objavi stvarno kohortno poređenje postavlja uslove rasprave za sve koji dođu posle njega.
Ne moraš da postaneš dijagnostička kompanija da odgovoriš na pitanje koje tvoji kupci postavljaju.
Ako želiš temeljno da testiraš pitanje zadržavanja korisnika, mala merena kohorta je razuman početak, a mi ćemo ti pomoći da je osmisliš. Ako više voliš još skromniji početak, naš vodič za prvo pokretanje pokazuje kako da sprovedeš plaćenu kohortu od pedeset kupaca.
Zakaži demo od 30 minuta kad god ti odgovara ili prvo pošalji svoje inženjere na API dokumentaciju.
Evropsko pravo ograničava zdravstvene tvrdnje o hrani i dodacima ishrani na odobrenu listu, a ta lista je kratka. Registar EU sadrži 2.337 unosa, od čega je 269 odobreno, a samo petnaest od njih su odobrene tvrdnje o smanjenju rizika od bolesti.1 Nemački zakon o oglašavanju uz to uvodi i dalja ograničenja.3 To što kupcu pokažeš njegovo merenje nije tvrdnja o proizvodu, pa ti merenje ostaje dostupno.
Oni koje vredi testirati reaguju u vremenskom okviru koji pretplata može da iskoristi, a kupac na osnovu njih može da deluje. Neki sastojci uopšte nemaju takav marker, a testiranje vezano za njih košta novac i uči kupce da ti ne veruju. Napravi panel oko onoga što zaista reaguje i jasno reci šta ne pokriva.
Niko nije objavio nezavisne dokaze da je tako. Nekoliko velikih brendova je poslednjih godina dodalo sloj testiranja, ali nijedan od njih nije objavio efekat na ponovnu kupovinu ili ukupnu vrednost kupca. Uporedi merenu kohortu sa nemerenom i znaćeš više o tome nego cela kategorija.
Odredi odgovor pre lansiranja, a ne u tom trenutku. Posmatraj rezultat kao informaciju, objasni šta znači za tog kupca i ponudi mu sledeći korak. Ćutanje je ono zbog čega kupac zaključi da proizvod ne funkcioniše.
Odgovornost pripada onome ko je prodao test, pa put eskalacije mora postojati pre nego što kreneš. Zapiši ko kontaktira korisnika, koliko brzo to radi, šta sme da kaže i gde korisnik ide po medicinski savet. Tumačenje pojedinačnog rezultata pripada lekaru koji vodi lečenje.
Ne moraš ništa da gradiš, jer laboratorija, vađenje krvi, logistika, softver i dokumentacija za usklađenost mogu biti kod partnera, dok sve što klijent vidi ostaje tvoje. Koliko košta da sve to izgradiš samostalno opisano je u našem članku o organizovanju analiza krvi u sopstvenoj režiji.
Ovaj članak pruža opšte informacije za zdravstvene brendove usmerene na potrošače koji razmatraju uvođenje merenja. Nije pravni, regulatorni ni medicinski savet, a pravila o zdravstvenim izjavama treba proveriti sa lokalnim savetnikom. Tumačenje svakog pojedinačnog rezultata ostaje na nadležnom kliničaru.

Aniva brine o laboratoriji, logistici i izveštaju. Ti zadržavaš odnos sa pacijentima i sopstveni brend.
Dvadeset minuta i znaćeš da li se uklapa u tvoj sistem.