Aniva
8
 min čitanja

Diagnostics as a Service i kvaliteta uzorka: zašto uzorci krvi propadaju prije testiranja i koje rezultate to mijenja

Većina laboratorijskih pogrešaka događa se prije analizatora, no brojka koju svi citiraju zaokruženi je raspon iz jednog kasnijeg pregleda. Evo stvarnih brojki, što oštećeni uzorak čini određenim rezultatima te gdje samostalno uzimanje uzorka funkcionira, a gdje ne.
Naslovna slika objave na blogu
Autor
Robert Jakobson
Objavljeno
1. listopada 2026.

Kada crvene krvne stanice puknu unutar epruvete, proizvod Diagnostics as a Service prikazuje rezultat kalija koji je posljedica tog oštećenja, a ne krvi klijenta. Naziv za to oštećenje je hemoliza. Ono spada u šire područje zvano preanalitika, koje obuhvaća sve između vađenja krvi i trenutka početka testiranja.

Većina materijala o predanalitici koje smo pročitali tvrdi da se najveći dio laboratorijskih pogrešaka događa prije nego što uzorak stigne do analizatora. Smjer te tvrdnje je točan. Ipak, gornja granica broja koji se obično navodi viša je od najveće brojke koju navode objavljene studije. Ovaj članak donosi stvarne brojke. Zatim obrađuje kako oštećeni uzorak utječe na konkretne rezultate, što ubod u prst može, a što ne može zamijeniti, te što standard za uzimanje uzoraka ISO 20658 zahtijeva i od koga.

Gdje krvne pretrage zakažu?

Prije analizatora, u većini objavljenih podataka. Dvije najčešće citirane studije dolaze s jednog bolničkog odjela u Padovi. Prva, objavljena 1997., pronašla je 189 pogrešaka u 40.490 analiza i 68,2 posto njih smjestila prije analize.1

Ista je skupina ponovila rad deset godina kasnije na 51.746 analiza i zabilježila 61,9 posto.2 Dakle, druga je brojka za oko šest postotnih bodova niža od prve, s istog odjela i uz isti način brojanja.

U cijeloj literaturi objavljeni podaci čine raspon, a ne jedan broj. Pregledni rad jednog od istih autora navodi raspon od 46 do 68,2 posto prije analize te od 18,5 do 47 posto nakon nje.3

Brojka od 60 do 70 posto koja se navodi ima drukčije podrijetlo. Dolazi iz preglednog rada iz 2011. čiji autori navode da predanalitičke pogreške čine gotovo 60 do 70 posto svih problema.4

Taj pregled samo prenosi taj podatak, a ništa ne mjeri. Prema našem tumačenju, taj je broj zaokružena vrijednost objavljenog raspona, a gornja granica tog raspona, 68,2 posto, potječe iz jedne studije sa 189 pogrešaka. Raspon je pošteniji podatak za navođenje, a njegovim navođenjem argument ništa ne gubi.

Where laboratory errors happen A study published in 1997 found 68.2 percent of laboratory errors happened before testing, in 189 errors at one hospital. The same department's repeat in 2007 found 61.9 percent. The range published across the literature is 46 to 68.2 percent, and the quoted 60 to 70 percent comes from a 2011 review rather than from a count. Where laboratory errors happen The share of laboratory errors that happen before testing, as the studies actually report it. Published 1997 68.2 % 189 errors in 40,490 analyses, one hospital Published 2007 61.9 % 160 errors in 51,746 analyses, same department Highest in the literature 68.2 % 46 to 68.2 percent across studies The often-quoted 60 to 70 percent is not a count of its own. We read it as a rounding of the range, from a review published in 2011. Sources: Plebani and Carraro, Clinical Chemistry 1997. Carraro and Plebani, Clinical Chemistry 2007. Plebani, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2006, for the range. Lippi and colleagues, same journal 2011, for the rounded figure.

Dvije studije iza te tvrdnje potječu s jednog bolničkog odjela u Padovi. Rad iz 1997. otkrio je 189 pogrešaka u 40.490 analiza, od čega 68,2 posto prije analize. Ponovljeno istraživanje iste skupine iz 2007. zabilježilo je 61,9 posto. Objavljeni raspon u literaturi iznosi od 46 do 68,2 posto. Izvori: Plebani i Carraro, Clinical Chemistry 1997.; Carraro i Plebani, Clinical Chemistry 2007.; Plebani, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2006.; Lippi i suradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2011.

Koliko često uzorak ne uspije?

Dovoljno često da se na to mora računati. Španjolski nacionalni program kvalitete objavljuje osamnaest pokazatelja za svoje laboratorije članove. Medijan stope odbijanja za sve zahtjeve u tom programu iznosio je 2,18 posto.5

Među tim odbijenim uzorcima hemoliza je vodeći uzrok. Jedan pregledni rad navodi da doseže 40 do 70 posto svih neprikladnih uzoraka te do 3,3 posto svih rutinskih uzoraka.6

Koje rezultate mijenja oštećen uzorak?

Oni koji su od početka bili unutar crvenih krvnih stanica. Studija na 48 analita, s referentnom skupinom od oko petnaest tisuća uzoraka po markeru, pokazala je koliko se tri od tih rezultata razlikuju kako se hemoliza pogoršava. Ta tri su kalij, laktat dehidrogenaza i aspartat aminotransferaza.7

Kalij je bio viši za 0,24 milimola po litri pri najblažoj razini hemolize i za 1,21 milimola po litri pri najtežoj. Laktat dehidrogenaza bila je viša za 91 jedinicu po litri pri najblažoj razini i za 442 pri najtežoj. Aspartat aminotransferaza bila je viša za 6,5 jedinica pri najblažoj i za 27,5 pri najtežoj.7

To su prilagođene razlike dobivene iz rutinskih podataka jednog laboratorija, a ne iz kontroliranog eksperimenta.

What a broken sample changes As haemolysis worsens across four levels, potassium is 0.24 to 1.21 millimoles per litre higher, lactate dehydrogenase 91 to 442 units per litre higher, and aspartate aminotransferase 6.5 to 27.5 units per litre higher. What a broken sample changes How three common results differ as red blood cells break open, from mild to worst. Potassium millimoles per litre +0.24 +0.53 +0.95 +1.21 Lactate dehydrogenase units per litre +91 +176 +297 +442 Aspartate aminotransferase units per litre +6.5 +12.0 +20.0 +27.5 Source: Ma and colleagues, PLoS ONE 2026, a study of about fifteen thousand samples per marker against a reference group with no haemolysis. The four bars are the four haemolysis levels from mildest to worst. An earlier study found the response too varied to correct for statistically.

Tri česta rezultata kako se hemoliza pogoršava, u usporedbi s referentnom skupinom od oko petnaest tisuća uzoraka za svaki marker. Kalij raste za 0,24 milimola po litri na najblažoj razini i za 1,21 na najtežoj. Laktat-dehidrogenaza raste za 91 jedinicu po litri, odnosno za 442. Aspartat-aminotransferaza raste za 6,5 jedinica, odnosno za 27,5. Izvor: Ma i suradnici, PLoS ONE 2026.

Oštećenje ne mora biti vidljivo da bi bilo važno. Jedna ranija studija otkrila je klinički značajne promjene u aspartat aminotransferazi, laktat dehidrogenazi, kaliju, natriju i kloridu u uzorcima kod kojih je hemoliza bila blaga ili uopće nije bila vidljiva.8

Očit odgovor na poznati pomak je korekcijski faktor, no isti su ga autori isključili. Reakcija na hemolizu bila je previše raznolika za statističku korekciju, pa ta studija ne podržava primjenu korekcijskog faktora.8 Nismo uspjeli pronaći noviju studiju koja ga utvrđuje.

Je li ubod u prst jednako dobar kao vađenje krvi iz vene?

Za većinu markera da, uz kalij i klorid kao dvije iznimke koje izdvaja objavljena usporedba. Pregled i metaanaliza dvadeset šest studija utvrdili su snažnu ukupnu korelaciju između samostalno uzete kapilarne krvi i venske krvi. Tamo gdje je odgovor da ili ne, podudaranje je bilo gotovo savršeno.9

To je jedan objedinjeni broj za vrlo različite markere, a ne rezultat za svaki od njih. Isto istraživanje također je pokazalo da je kapilarno uzorkovanje manje bolno od venskog vađenja krvi, a uređaji za nadlakticu manje bolni od uboda u prst.9

Prikaz po pojedinom markeru potječe iz jedne studije. Usporedila je ubod u prst i uređaj za nadlakticu s vađenjem krvi iz vene kod 480 odraslih osoba. Šesnaest od osamnaest ispitanih markera bilo je klinički usporedivo prema vlastitim pravilima studije za prihvaćanje uzoraka. Kalij i klorid pokazali su ograničenu zamjenjivost.10

Ista je studija zabilježila više hemolize kod uboda u prst nego kod uređaja za nadlakticu.10 I kalij i klorid mijenjaju se pri hemolizi,8 što smatramo vjerojatnim razlogom zašto se te dvije kapilarne vrijednosti nisu podudarale.

Finger prick against vein draw Capillary blood shows a strong overall correlation with venous blood across twenty-six studies, near perfect agreement on yes or no answers, and sixteen of eighteen markers clinically comparable in a study of 480 adults. Potassium and chloride showed limited interchangeability in that study, and the finger prick produced more haemolysis than the upper-arm device. Finger prick against vein draw What the comparison studies show, and the two markers that failed. What holds up A strong overall correlation across twenty-six studies Near perfect agreement where the answer is yes or no Sixteen of eighteen markers clinically comparable in one study of 480 adults Less pain than a vein draw, and least with an upper-arm device What does not Potassium, in the single comparison study Chloride, in the same comparison study More haemolysis with a finger prick than with an upper-arm device Sources: Schröder and colleagues, Clinical Biochemistry 2025, a review and meta-analysis of twenty-six studies. Deza and colleagues, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2026, on 480 adults with both a finger prick and an upper-arm device against a vein draw.

U dvadeset šest studija korelacija između samostalno uzete kapilarne krvi i venske krvi bila je snažna, a podudarnost kod odgovora da ili ne gotovo savršena. U studiji na četiri stotine osamdeset odraslih, šesnaest od osamnaest markera bilo je klinički usporedivo, ali kalij i klorid nisu. Izvori: Schroeder i suradnici, Clinical Biochemistry 2025.; Deza i suradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2026.

Gdje to ostavlja proizvod Diagnostics as a Service

Iskren stav o samostalnom uzimanju uzorka je uzak, a ne općenit. Samostalno uzimanje uzorka funkcionira za većinu rutinskog panela, a kalij i klorid su dva markera koja nisu prošla. Taj nalaz dolazi iz jedne usporedbe na 480 odraslih osoba, a ne iz većeg broja istraživanja. Popis svakog dobavljača trebao bi jednako precizno navesti koje markere izostavlja.

Što zahtijeva ISO 20658?

Manje nego što materijali dobavljača obično pretpostavljaju. Norma obuhvaća uzimanje i prijevoz uzoraka za pretrage u medicinskom laboratoriju, a objavljena je 19. svibnja 2023. Prema tekstu norme, ona ne propisuje brojčana vremenska ni temperaturna ograničenja. Umjesto toga od laboratorija zahtijeva da definira vlastita ograničenja i dokaže da vrijede.11

Vidjeli smo da ga materijali dobavljača opisuju kao europski standard, što on nije. To je međunarodni standard i nismo pronašli njegovu europsku verziju za koju bi se mogla tvrditi sukladnost.11

Što bi ti dobavljač usluge Diagnostics as a Service trebao moći reći

Budući da norma ne propisuje brojke, one moraju doći od dobavljača. Zatraži od dobavljača četiri stvari, uz obrazloženje za svaku. Nijedna od te četiri nije certifikat.

  • Koje markere dobavljač ne nudi za kapilarno uzorkovanje i zašto. Objavljena usporedba već navodi kalij i klorid, pa je odgovor koji ne spominje nijedan od njih onaj na kojem vrijedi inzistirati.
  • Razdoblje stabilnosti za svaki marker i studija iza njega. ISO 20658 ne postavlja brojčana ograničenja, pa taj broj može doći samo iz vlastite validacije dobavljača.
  • Stopa odbijanja, izmjerena, a ne obećana. To je brojka koja pokazuje koliko često metoda prikupljanja ne uspijeva u uobičajenoj upotrebi.
  • Što se događa kada uzorak ne uspije te tko obavještava kupca i plaća ponavljanje. Ako nema jasnog odgovora, to je dobro znati prije nego što se išta potpiše.

Gdje je Aniva po tom pitanju

Aniva prikuplja uzorke u vlastitoj mreži, a ne putem podizvođača. Sve od narudžbe do prikaza rezultata nabavlja se odjednom, a ne sastavlja od pet dobavljača. Tijekom cijelog procesa brend partnera jedini je s kojim se klijent susreće.

Prije nego što išta počneš graditi, vrijedi odrediti koji markeri odgovaraju kojoj metodi uzorkovanja. Ponesi svoj popis markera kad rezerviraš demo.

Bilješke i izvori

  1. Plebani M, Carraro P. Mistakes in a stat laboratory, types and frequency. Clinical Chemistry, 1997;43(8):1348-1351. 189 pogrešaka u 40.490 analiza, od kojih je 68,2 posto bilo predanalitičkih. doi.org/10.1093/clinchem.43.8.1348
  2. Carraro P, Plebani M. Errors in a stat laboratory, types and frequencies ten years later. Clinical Chemistry, 2007;53(7):1338-1342. 160 potvrđenih pogrešaka u 51.746 analiza, od čega je 61,9 posto bilo predanalitičkih. doi.org/10.1373/clinchem.2007.088344
  3. Plebani M. Errors in clinical laboratories or errors in laboratory medicine? Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2006;44(6):750-759. Navodi objavljeni raspon od 46 do 68,2 posto prije analize i 18,5 do 47 posto nakon nje. doi.org/10.1515/CCLM.2006.123
  4. Lippi G i suradnici. Preanalytical quality improvement, from dream to reality. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2011;49(7):1113-1126. Pregledni rad koji navodi gotovo 60 do 70 posto. doi.org/10.1515/CCLM.2011.600
  5. Caballero A i suradnici. Evaluation of eighteen quality indicators from the external quality assurance preanalytical programme of the Spanish Society of Laboratory Medicine. Advances in Laboratory Medicine, 2022;3(2):175-200. Medijan ukupne stope odbijanja 2,182 posto zahtjeva. doi.org/10.1515/almed-2021-0097
  6. Lippi G i suradnici. Haemolysis, an overview of the leading cause of unsuitable specimens in clinical laboratories. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2008;46(6):764-772. Do 3,3 posto rutinskih uzoraka i 40 do 70 posto neprikladnih uzoraka. doi.org/10.1515/CCLM.2008.170
  7. Ma C i suradnici. Real-world study, assessing the impact of hemolysis on 48 biochemical and immunological analytes through big data analysis. PLoS ONE, 2026;21(1):e0340265. Prilagođene razlike prema indeksu hemolize u odnosu na referentnu skupinu od oko petnaest tisuća uzoraka po markeru. doi.org/10.1371/journal.pone.0340265
  8. Lippi G i suradnici. Influence of hemolysis on routine clinical chemistry testing. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2006;44(3):311-316. Klinički značajne promjene pri blagoj ili neprimjetnoj hemolizi te nalaz da je odgovor bio previše raznolik za pouzdanu korekciju. doi.org/10.1515/CCLM.2006.054
  9. Schröder D i suradnici. Comparison of laboratory results and pain perception in self-sampled capillary blood versus venous blood sampling, a systematic review and meta-analysis. Clinical Biochemistry, 2025;138:110965. Dvadeset šest studija, ukupna korelacija 0,89, slaganje u dihotomnim ishodima 0,99 i manja bol kod uređaja za nadlakticu nego kod uboda u prst. doi.org/10.1016/j.clinbiochem.2025.110965
  10. Deza S i suradnici. Venous-capillary blood agreement for routine chemistry analytes, effects of collection site and sample matrix. Clinical Chemistry and Laboratory Medicine, 2026. 480 odraslih, šesnaest od osamnaest markera klinički usporedivo, pri čemu kalij i klorid pokazuju ograničenu zamjenjivost. doi.org/10.1515/cclm-2026-0671
  11. Međunarodna organizacija za normizaciju, ISO 20658:2023, zahtjevi za prikupljanje i transport uzoraka za medicinsko-laboratorijske pretrage, objavljeno 19. svibnja 2023. Postavlja zahtjeve za definiranje i validaciju uvjeta stabilnosti i transporta, a ne brojčana ograničenja. To je međunarodna, a ne europska norma. www.iso.org/standard/80035.html

Ovaj članak opisuje objavljena istraživanja o tome kako uzorci krvi postaju neupotrebljivi prije testiranja. Riječ je o općim informacijama, a ne o kliničkom ili laboratorijskom savjetu, dok je izbor metode uzorkovanja za bilo koji marker pitanje za tvoj laboratorij.

Dodaj krvne pretrage u svoje poslovanje

Aniva osigurava laboratorije, komplete za testiranje, dostavu, softver i dokumentaciju za zaštitu podataka. Ti nudiš krvne pretrage pod vlastitim brendom. Reci nam koje pretrage trebaš i pokazat ćemo ti kako to funkcionira.

Rezerviraj demo

Tvoje buduće ja te čeka

Počni graditi najzdravije desetljeće svog života.

Pridruži se danas