
Kada crvene krvne stanice puknu unutar epruvete, proizvod Diagnostics as a Service prikazuje rezultat kalija koji je posljedica tog oštećenja, a ne krvi klijenta. Naziv za to oštećenje je hemoliza. Ono spada u šire područje zvano preanalitika, koje obuhvaća sve između vađenja krvi i trenutka početka testiranja.
Većina materijala o predanalitici koje smo pročitali tvrdi da se najveći dio laboratorijskih pogrešaka događa prije nego što uzorak stigne do analizatora. Smjer te tvrdnje je točan. Ipak, gornja granica broja koji se obično navodi viša je od najveće brojke koju navode objavljene studije. Ovaj članak donosi stvarne brojke. Zatim obrađuje kako oštećeni uzorak utječe na konkretne rezultate, što ubod u prst može, a što ne može zamijeniti, te što standard za uzimanje uzoraka ISO 20658 zahtijeva i od koga.
Prije analizatora, u većini objavljenih podataka. Dvije najčešće citirane studije dolaze s jednog bolničkog odjela u Padovi. Prva, objavljena 1997., pronašla je 189 pogrešaka u 40.490 analiza i 68,2 posto njih smjestila prije analize.1
Ista je skupina ponovila rad deset godina kasnije na 51.746 analiza i zabilježila 61,9 posto.2 Dakle, druga je brojka za oko šest postotnih bodova niža od prve, s istog odjela i uz isti način brojanja.
U cijeloj literaturi objavljeni podaci čine raspon, a ne jedan broj. Pregledni rad jednog od istih autora navodi raspon od 46 do 68,2 posto prije analize te od 18,5 do 47 posto nakon nje.3
Brojka od 60 do 70 posto koja se navodi ima drukčije podrijetlo. Dolazi iz preglednog rada iz 2011. čiji autori navode da predanalitičke pogreške čine gotovo 60 do 70 posto svih problema.4
Taj pregled samo prenosi taj podatak, a ništa ne mjeri. Prema našem tumačenju, taj je broj zaokružena vrijednost objavljenog raspona, a gornja granica tog raspona, 68,2 posto, potječe iz jedne studije sa 189 pogrešaka. Raspon je pošteniji podatak za navođenje, a njegovim navođenjem argument ništa ne gubi.
Dvije studije iza te tvrdnje potječu s jednog bolničkog odjela u Padovi. Rad iz 1997. otkrio je 189 pogrešaka u 40.490 analiza, od čega 68,2 posto prije analize. Ponovljeno istraživanje iste skupine iz 2007. zabilježilo je 61,9 posto. Objavljeni raspon u literaturi iznosi od 46 do 68,2 posto. Izvori: Plebani i Carraro, Clinical Chemistry 1997.; Carraro i Plebani, Clinical Chemistry 2007.; Plebani, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2006.; Lippi i suradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2011.
Dovoljno često da se na to mora računati. Španjolski nacionalni program kvalitete objavljuje osamnaest pokazatelja za svoje laboratorije članove. Medijan stope odbijanja za sve zahtjeve u tom programu iznosio je 2,18 posto.5
Među tim odbijenim uzorcima hemoliza je vodeći uzrok. Jedan pregledni rad navodi da doseže 40 do 70 posto svih neprikladnih uzoraka te do 3,3 posto svih rutinskih uzoraka.6
Oni koji su od početka bili unutar crvenih krvnih stanica. Studija na 48 analita, s referentnom skupinom od oko petnaest tisuća uzoraka po markeru, pokazala je koliko se tri od tih rezultata razlikuju kako se hemoliza pogoršava. Ta tri su kalij, laktat dehidrogenaza i aspartat aminotransferaza.7
Kalij je bio viši za 0,24 milimola po litri pri najblažoj razini hemolize i za 1,21 milimola po litri pri najtežoj. Laktat dehidrogenaza bila je viša za 91 jedinicu po litri pri najblažoj razini i za 442 pri najtežoj. Aspartat aminotransferaza bila je viša za 6,5 jedinica pri najblažoj i za 27,5 pri najtežoj.7
To su prilagođene razlike dobivene iz rutinskih podataka jednog laboratorija, a ne iz kontroliranog eksperimenta.
Tri česta rezultata kako se hemoliza pogoršava, u usporedbi s referentnom skupinom od oko petnaest tisuća uzoraka za svaki marker. Kalij raste za 0,24 milimola po litri na najblažoj razini i za 1,21 na najtežoj. Laktat-dehidrogenaza raste za 91 jedinicu po litri, odnosno za 442. Aspartat-aminotransferaza raste za 6,5 jedinica, odnosno za 27,5. Izvor: Ma i suradnici, PLoS ONE 2026.
Oštećenje ne mora biti vidljivo da bi bilo važno. Jedna ranija studija otkrila je klinički značajne promjene u aspartat aminotransferazi, laktat dehidrogenazi, kaliju, natriju i kloridu u uzorcima kod kojih je hemoliza bila blaga ili uopće nije bila vidljiva.8
Očit odgovor na poznati pomak je korekcijski faktor, no isti su ga autori isključili. Reakcija na hemolizu bila je previše raznolika za statističku korekciju, pa ta studija ne podržava primjenu korekcijskog faktora.8 Nismo uspjeli pronaći noviju studiju koja ga utvrđuje.
Za većinu markera da, uz kalij i klorid kao dvije iznimke koje izdvaja objavljena usporedba. Pregled i metaanaliza dvadeset šest studija utvrdili su snažnu ukupnu korelaciju između samostalno uzete kapilarne krvi i venske krvi. Tamo gdje je odgovor da ili ne, podudaranje je bilo gotovo savršeno.9
To je jedan objedinjeni broj za vrlo različite markere, a ne rezultat za svaki od njih. Isto istraživanje također je pokazalo da je kapilarno uzorkovanje manje bolno od venskog vađenja krvi, a uređaji za nadlakticu manje bolni od uboda u prst.9
Prikaz po pojedinom markeru potječe iz jedne studije. Usporedila je ubod u prst i uređaj za nadlakticu s vađenjem krvi iz vene kod 480 odraslih osoba. Šesnaest od osamnaest ispitanih markera bilo je klinički usporedivo prema vlastitim pravilima studije za prihvaćanje uzoraka. Kalij i klorid pokazali su ograničenu zamjenjivost.10
Ista je studija zabilježila više hemolize kod uboda u prst nego kod uređaja za nadlakticu.10 I kalij i klorid mijenjaju se pri hemolizi,8 što smatramo vjerojatnim razlogom zašto se te dvije kapilarne vrijednosti nisu podudarale.
U dvadeset šest studija korelacija između samostalno uzete kapilarne krvi i venske krvi bila je snažna, a podudarnost kod odgovora da ili ne gotovo savršena. U studiji na četiri stotine osamdeset odraslih, šesnaest od osamnaest markera bilo je klinički usporedivo, ali kalij i klorid nisu. Izvori: Schroeder i suradnici, Clinical Biochemistry 2025.; Deza i suradnici, Clinical Chemistry and Laboratory Medicine 2026.
Iskren stav o samostalnom uzimanju uzorka je uzak, a ne općenit. Samostalno uzimanje uzorka funkcionira za većinu rutinskog panela, a kalij i klorid su dva markera koja nisu prošla. Taj nalaz dolazi iz jedne usporedbe na 480 odraslih osoba, a ne iz većeg broja istraživanja. Popis svakog dobavljača trebao bi jednako precizno navesti koje markere izostavlja.
Manje nego što materijali dobavljača obično pretpostavljaju. Norma obuhvaća uzimanje i prijevoz uzoraka za pretrage u medicinskom laboratoriju, a objavljena je 19. svibnja 2023. Prema tekstu norme, ona ne propisuje brojčana vremenska ni temperaturna ograničenja. Umjesto toga od laboratorija zahtijeva da definira vlastita ograničenja i dokaže da vrijede.11
Vidjeli smo da ga materijali dobavljača opisuju kao europski standard, što on nije. To je međunarodni standard i nismo pronašli njegovu europsku verziju za koju bi se mogla tvrditi sukladnost.11
Budući da norma ne propisuje brojke, one moraju doći od dobavljača. Zatraži od dobavljača četiri stvari, uz obrazloženje za svaku. Nijedna od te četiri nije certifikat.
Aniva prikuplja uzorke u vlastitoj mreži, a ne putem podizvođača. Sve od narudžbe do prikaza rezultata nabavlja se odjednom, a ne sastavlja od pet dobavljača. Tijekom cijelog procesa brend partnera jedini je s kojim se klijent susreće.
Prije nego što išta počneš graditi, vrijedi odrediti koji markeri odgovaraju kojoj metodi uzorkovanja. Ponesi svoj popis markera kad rezerviraš demo.
Ovaj članak opisuje objavljena istraživanja o tome kako uzorci krvi postaju neupotrebljivi prije testiranja. Riječ je o općim informacijama, a ne o kliničkom ili laboratorijskom savjetu, dok je izbor metode uzorkovanja za bilo koji marker pitanje za tvoj laboratorij.

Aniva preuzima laboratorij, logistiku i nalaz. Ti zadržavaš odnos s pacijentom i vlastiti brend.
Dvadeset minuta i znat ćeš odgovara li tvojem načinu rada.