
Brendovi dodataka prehrani i wellnessa od svojih kupaca dobivaju isto pitanje, i to najkraće koje ikad dobiju, jer kupac jednostavno želi znati djeluje li proizvod na njega.
To je razumno pitanje, ali u Europi na njega ne smiješ odgovoriti.
Europska unija vodi registar zdravstvenih tvrdnji koje hrana ili dodatak prehrani smije isticati, a taj registar sadrži 2.337 unosa od kojih je odobreno samo 269.1 U kategoriji koju brend dodataka prehrani zapravo želi, odnosno tvrdnjama o smanjenju rizika od bolesti, cijela Europska unija dopušta njih petnaest.
Tako te tvoj kupac pita djeluje li proizvod uopće za njega, zakon ti brani da mu kažeš da djeluje, a ti mu nemaš čime pokazati je li djelovao.
Umjesto toga imaš priču o sastojcima: njihovo podrijetlo, istraživanja iza svakog spoja i razlog zašto je doza takva kakva jest. Sve je to točno, ali ništa od toga ne daje odgovor na pitanje, jer se pitanje odnosilo na kupca, dok se odgovor odnosi na proizvod.
Kada ne možeš dokazati učinak, ono što zadržava kupca kod tebe jest njegovo uvjerenje da mu proizvod pomaže. To nije kritika kategorije, jer je to strukturni položaj u kojem te ostavlja europsko pravo.
Opasno svojstvo uvjerenja jest to što blijedi bez ikakvog događaja koji bi označio taj trenutak. Ne dogodi se ništa loše na što bi netko mogao pokazati, nitko se ne žali i nikada se ne otvori zahtjev za podršku. Kupac jednostavno prestane primjećivati razliku i jednog mjeseca ne obnovi pretplatu.
Ni to nećeš predvidjeti jer svaki signal koji prikupiš mjeri uvjerenje, a ne osobu koja ga ima.
Nijedan od tih signala ne govori ti je li se kod ikoga išta mjerljivo promijenilo, pa do tebe odljev kupaca stiže tek naknadno kao brojka. Ne možeš odvojiti kupce kojima je proizvod pomogao od onih kojima nije.
Ograničenje onoga što smiješ reći proizlazi iz Uredbe (EZ) br. 1924/2006,2 a u Njemačkoj Heilmittelwerbegesetz uvodi dodatna ograničenja na oglašavanje svega vezanog uz zdravlje.3 Zajedno zatvaraju gotovo svaku rečenicu koju bi brend želio napisati o tome kako njegov proizvod djeluje na čovjeka.
Ono što ne isključuju jest prikazati nekome njegovo vlastito mjerenje.
Mjerenje nije tvrdnja o tvom proizvodu jer rezultat opisuje kupca, pripada njemu i nitko ne mora ništa tvrditi da bi ono bilo korisno. Ta je razlika jedini razlog zašto je mjerenje dostupno europskom brendu kada tvrdnja nije. Ono također mijenja ono što možeš saznati jer je mjerenje prvi signal na gornjem popisu koji govori o osobi, a ne o njezinu raspoloženju.
Kupac pita: djeluje li ovo kod mene?
Ne smiješ odgovoriti. Zakon o tvrdnjama to ne dopušta.
Umjesto toga odgovaraš pričom o sastojcima.
Recenzije, ankete i ponovljene kupnje mjere mišljenje.
Nema obnove bez prethodnog upozorenja.
Početna krvna pretraga. Rezultat je njihov.
Markeri koji se mijenjaju unutar ciklusa pretplate.
Ponovi testiranje, uz spremnu poruku da nema promjene.
Vraćaju se kako bi vidjeli drugi broj.
Drugo mjerenje razlog je za povratak
Mjerenje opisuje kupca, a ne proizvod, pa nije zdravstvena tvrdnja. Nijedan brend još nije objavio učinak na zadržavanje kupaca.
To je važno sada, a ne za pet godina, jer su se očekivanja kupaca već promijenila.
Tržište mršavljenja najjasniji je primjer toga. Lijekovi čiji se učinak vidi na vagi teško su pogodili svaki proizvod koji se oslanjao na trud i vjerovanje. Dijelovi tog tržišta koji i dalje rastu oni su koji dolaze uz kliničko mjerenje.
Ista pouka vrijedi i daleko izvan mršavljenja jer kad netko jednom isproba proizvod koji mu se dokazao, proizvod bez mjerenja djeluje kao slabija ponuda, a premium cijenu teže je opravdati.
Ovdje postoji i drugi učinak, i to komercijalno zanimljiv. Korisnik s početnim mjerenjem ima s tobom nedovršen posao, jer želi znati što pokazuje drugo mjerenje. To je razlog za povratak koji ne ovisi o tome koliko se entuzijastično osjeća ovaj mjesec, a ujedno je i jedini takav razlog koji je ova kategorija ikad pronašla.
Nije ih sve vrijedno mjeriti, a loš odabir gori je nego nikad ne početi.
Marker zaslužuje mjesto u tvom panelu ako reagira u vremenskom okviru koji pretplata može iskoristiti i ako korisnik na njega može utjecati. Takvi ti markeri daju pet stvari koje anketa nikada neće.
Ograda je jednako važna kao i sam popis. Neki sastojci uopće nemaju marker koji vrijedi ponovno testirati, a neki imaju marker koji se neće pomaknuti unutar ciklusa pretplate. Testiranje oko takvih je samo predstava, korisnici to sami shvate, a ti trošiš novac da bi izgubili povjerenje u tebe. Složi panel oko onoga što doista reagira i otvoreno reci što ne pokriva. Naš katalog biomarkera prikazuje što svaki marker pokazuje, a istim smo se pitanjem za brendove dodataka prehrani bavili u ranijem članku o tome koji se markeri mogu pomaknuti na ponovnom testiranju.
Oboje od sljedećeg s vremenom će se dogoditi, a oboje je puno jeftinije riješiti ako je odluka već donesena.
Ponovno testiranje neće pokazati nikakvu promjenu. Kupac napravi prvo mjerenje, prati plan nekoliko mjeseci, zatim ponovi test i vidi da se brojka nije pomaknula. Brendovi koji to dobro rješavaju tretiraju rezultat kao informaciju i nude sljedeći korak, dok brendovi koji to rade loše zašute i puste kupca da zaključi kako proizvod ne djeluje. Napiši tu poruku prije nego što ti zatreba.
Stići će rezultat na koji nitko u tvojoj tvrtki neće moći odgovoriti. Zabrinjavajuća vrijednost kad-tad će doći do tebe, a na tvojem platnom popisu vjerojatno nema kliničara koji bi je protumačio. Odluči sada tko kontaktira kupca, koliko brzo to čini, što ta osoba smije reći i kamo netko može otići po pravi liječnički savjet iste večeri. Odgovornost pripada onome tko je prodao test, pa tako pripada tebi.
I jedno i drugo razlog je za suradnju s partnerom koji je to već prošao na vlastitim sustavima, umjesto da odgovore otkrivaš na vlastitim kupcima.
Prije nego što poslovnu računicu temeljiš na zadržavanju korisnika, trebaš znati da to zapravo nitko nije dokazao.
Nekoliko velikih potrošačkih brendova dodalo je sloj testiranja u posljednje dvije godine, ali nijedan od njih nije objavio kako je to utjecalo na ponovljenu kupnju, životnu vrijednost kupca ili povrat ulaganja. Brojke koje kruže više su marketing nego dokaz.
Zato poboljšanje zadržavanja korisnika zasad promatraj kao hipotezu. Usporedi mjerenu kohortu s nemjerenom i prati što se događa tijekom nekoliko mjeseci, što ti daje bolje podatke nego što ih ima cijela kategorija. Uz to su to podaci o tvojim vlastitim korisnicima, a ne o tuđima.
U tom jazu postoji i prilika, jer prvi brend koji objavi pravu kohortnu usporedbu postavlja uvjete rasprave za sve koji dolaze nakon njega.
Ne moraš postati dijagnostička tvrtka da odgovoriš na pitanje koje tvoji kupci postavljaju.
Ako želiš temeljito provjeriti pitanje zadržavanja korisnika, mala mjerena kohorta razuman je početak, a mi ćemo ti pomoći da je osmisliš. Ako radije želiš krenuti u još manjem opsegu, naš vodič za prvo pokretanje pokazuje kako provesti plaćenu kohortu od pedeset kupaca.
Rezerviraj 30-minutni demo kad god ti odgovara ili prvo pošalji svoje inženjere na API dokumentaciju.
Europsko pravo ograničava zdravstvene tvrdnje o hrani i dodacima prehrani na odobreni popis, a taj je popis kratak. Registar EU-a sadrži 2.337 unosa, od čega je 269 odobreno, a samo njih petnaest odobrene su tvrdnje o smanjenju rizika od bolesti.1 Njemački zakon o oglašavanju na to dodaje daljnja ograničenja.3 Prikazivanje vlastitog mjerenja kupcu nije tvrdnja o proizvodu, zbog čega ti mjerenje ostaje dostupno.
Oni koje vrijedi testirati reagiraju u vremenskom okviru koji pretplata može iskoristiti, a kupac na temelju njih može djelovati. Neki sastojci uopće nemaju takav marker, a testiranje povezano s njima košta i uči kupce da ti ne vjeruju. Izgradi panel oko onoga što stvarno reagira i jasno navedi što ne obuhvaća.
Nitko nije objavio neovisne dokaze da je tako. Nekoliko velikih brendova posljednjih je godina dodalo sloj testiranja, ali nijedan od njih nije objavio učinak na ponovnu kupnju ni na dugoročnu vrijednost kupca. Usporedi izmjerenu skupinu s neizmjerenom i o tome ćeš znati više od cijele kategorije.
Odluči koji je odgovor prije lansiranja, a ne u tom trenutku. Promatraj rezultat kao informaciju, objasni što znači za tog kupca i ponudi mu sljedeći korak. Upravo šutnja navodi kupca na zaključak da proizvod ne djeluje.
Odgovornost snosi onaj tko je prodao test, pa put eskalacije mora postojati prije pokretanja. Zapiši tko kontaktira korisnika, koliko brzo to čini, što smije reći i kamo korisnik ide po medicinski savjet. Tumačenje pojedinačnog rezultata pripada nadležnom liječniku.
Ne moraš ništa graditi jer laboratorij, vađenje krvi, logistika, softver i dokumentacija za usklađenost mogu pripadati partneru, dok sve što kupac vidi ostaje tvoje. Koliko košta sve to izgraditi samostalno opisano je u našem članku o provođenju krvnih pretraga u vlastitoj organizaciji.
Ovaj je članak opća informacija za zdravstvene brendove za potrošače koji razmatraju uvođenje mjerenja. Nije pravni, regulatorni ni medicinski savjet, a pravila o zdravstvenim tvrdnjama treba provjeriti s lokalnim savjetnikom. Tumačenje svakog pojedinačnog rezultata ostaje na nadležnom liječniku.

Aniva preuzima laboratorij, logistiku i nalaz. Ti zadržavaš odnos s pacijentom i vlastiti brend.
Dvadeset minuta i znat ćeš odgovara li tvojem načinu rada.